Conor Oberst.

    2490

    Conor Oberst

    Conor Oberst

    Datum izdanja: 02.09.2008.

    Izdavač: Wichita / Aquarius Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Cape Canaveral
    2. Sausalito
    3. Get-Well-Cards
    4. Lenders in the Temple
    5. Danny Callahan
    6. I Don’t Want to Die (In the Hospital)
    7. Eagle on a Pole
    8. NYC — Gone, Gone
    9. Moab
    10. Valle Místico (Ruben’s Song)
    11. Souled out!!!
    12. Milk Thistle

    Još s 13 godina su mu rekli kako je ‘momak koji obećava’. Ovo je priča o dečku o kojem respektabilni kritičari i mediji uokolo cijelog svijeta bruje i natječu se čiji će članak više uzdignuti rijetko produktivan talent. Ime mu je Conor Oberst. Istog imena mu je i novi album.

    Ovoliko plodnog autora ne sreće se često, a kritičari mu upregnuli i teret momak-je-novi-Bob-Dylan težine što ga zasad nije prestrašilo. No, ipak je možda malo utjecalo na najnovije radove koji su nakon punk, rock, indie faza malo omekšali i krenuli prema notama gdje poetičnost i osobnost nalaze više pažnje.

    Još s dvije godine mali je Conor lupao i starijoj braći smetao po kući i ukazivao na smjer koji će mu oblikovati život. Lupao je do svoje 13-e kada stvara svoj prvi album “Water” na popularnoj kaseti u vlastitoj nakladi (zapravo bratovoj koji ga je vjerojatno htio smiriti i udovoljiti mu).

    Sljedeće godine stvara još jedan solo album “Here’s To Special Treatment”, da bi iste godine oformio i prvi rock bend imena Norman Tailor (preteća popularnog dance-punk-newwave benda The Faint). Kako je ’94. godina bila izuzetno plodna dokazao je još jednim rock bendom Commander Venus.

    Muziku podržava

    Aktivni Conor snima i već dvije godine kasnije na reperoaru su nova dva benda. The Magnetas i Park Ave s kojima izdaje još nekoliko albuma, ali mu to nije dovoljno i izdaje dodatna dva solo albuma “The Soundtrack To My Movie” i “Kill The Monster Before It Eats Baby”. Tu smo još na 1996.

    Kroz svoj je razvoj kao tekstopisac, pjevač, gitarist i bubnjar, te kroz eksperimente s raznim instrumentima tražio put za samoostvarenje. Sljedeći projekt mu je to i osigurao. The Bright Eyes, jedan od najboljih američkih indie rock bendova čiji je i danas punokrvni član.

    Conor s The Bright Eyes objavljuje niz albuma i već je postavljen na čelo ne-toliko-prestižnog, ali kritičarima uvijek dragog indie rocka.

    Iako nastavlja rad sa svojim bendom, odlučio je objaviti i solo album – “Conor Oberst” – koji predstavlja opus novih Conorovih ideja za koje se ne bi čudili da mu je bilo potrebno nekoliko dana da sve smisli i snimi.

    Chicago Tribune je za ovog mladića, obzirom na kvantitetu pjesama, kroz šalu pisao kako valjda pokušava uglazbiti svaku svoju misao. Obzirom da sam piše pjesme, svira ih i snima, a to sve ima smisla, a pjesme su raznolike, poetične i umirujuće.

    Na ovom je albumu autor 11 od 12 pjesama. Jedina pjesma koju nije sam napisao je “Vale Mistico (Ruben’ Song)” od 49 sekundi što je zapravo solo roga njegovog kolege Rubena Mendeza.

    Album lansira kroz nostalgičnu “Cape Canaveral” prolazi kroz kalifornijski folk “Sausalito” šalje “Get-Well-Cards” i očarava tužnom “Lenders in the Temple“.

    Danny Callahan” ga malo proveseli i pokaže kako nije sve tmurno. “I Don’t Wanna Die (In The Hospital)” sa zabavnijim pristupom uz jamming podršku. Lijepa “Eagle On The Pole” i “NYC-Gone, Gone” kojom je, čini se, čisto napunio listu pjesama.

    Izdvaja se i “Souled Out!!!” koju prati i spot u direkciji Alana Tannera, filmaša iz Conorove rodne Omahe. Conor svoj album zatvara opet lagano letargičnom “Milk Thisle” i zatvara se, za povjerovati je, u studio gdje snima još nekoliko stotina pjesama kako bi završio plodnu godinu.

    Ima i citat koji nosi cijeli album i nekako se najbolje primio za ukupan dojam. Kaže, dakle, Conor: “If I go to heaven, I’ll be bored like hell.” Ne brini, nisam još čuo za muzičara koji je išao u raj. Doduše, njegov uzor Bob Dylan je zakucao na sama vrata…

    Muziku podržava