Conor Oberst: Istovremeno hrabar, moćan i ranjen

    496

    Conor Oberst

    Salutations

    Datum izdanja: 17.03.2017.

    Izdavač: Nonesuch Records Inc.

    Žanr: indie folk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Too Late to Fixate
    2. Gossamer Thin
    3. Overdue
    4. Afterthought
    5. Next of Kin
    6. Napalm
    7. Mamah Borthwick (A Sketch)
    8. Till St. Dymphna Kicks Us Out
    9. Barbary Coast (Later)
    10. Tachycardia
    11. Empty Hotel by the Sea
    12. Anytime Soon
    13. Counting Sheep
    14. The Rain Follows the Plow
    15. You All Loved Him Once
    16. A Little Uncanny
    17. Salutations

    Conor Oberst je ušao iz faze u kojoj ga je indie-folk publika smatrala ponajboljim kantautorom mlađe generacije u fazu u kojoj ga indie-folk publika smatra ponajboljim kantautorom srednje generacije. “Salutations” je nastavak albuma “Ruminations” i nemojte se čuditi što pjesme s tog albuma nađete i ovdje, samo u bendovskim aranžmanima, plus naramak novih komada.

    Kohezija je nešto slabija strana ovog albuma, no, ako to apstrahiramo, dobit ćemo zbirku jakih pjesama u kojima se, svjesno ili ne, Oberst nadmeće s Dylanom, Youngom, Cohenom i sa samim sobom. Oberst je inspiriran, ranjen i moćan, s mnogo toga za reći i otpjevati, a “Salutations” je kolekcija teških pjesama, koje nisu za radio, ni za televiziju, ni za bilo kakvu zabavu, nego za kontemplaciju u kojoj sudjeluje jednoznamenkast broj ljudi koji će pobožno slušati Oberstove ispovijesti u stihovima i melodijama.

    Muziku podržava

    Oberst zvuči kao čovjek suočan sa svojim problemima, pokušava se s njima nositi najbolje što može i, srećom, ima dobe prijatelje – Felice Brotherse, The Daws i Jima Keltnera koji će mu pomoći da se izrazi kako spada, do kraja i da ga ‘ceo svet razume’. Teško je da se prilikom slušanja “Napalm” u sjećanje ne dozove jezičavost Boba Dylana ili pak da “Gossamer Thin” ne podsjeti na narativnost i na vokalno fraziranje najvećeg rockera među Nobelovcima. U “Anytime Soon” Oberst se uredno igra Toma Pettyja (ili Rogera McGuinna, tko će ga znati). Osobni mi je favorit ipak veličanstvena zaključna, naslovna klavirska pjesma, gdje Oberst zvuči poput najvećih kantautora ikada. Ne moram ponavljati, znate koji su.

    Oberstov adut je vokal u vibratu kojeg pametno koristi, ni previše, ni premalo, i dojam je da bi pjesmama s “Ruminations” ipak bolje stajao pristup ‘manje je više’. S druge strane, to su i dalje krasne pjesme, a Oberst je zaslužio da mu život, nakon što je sudski dokazano lažno bio optužen za silovanje, nakon loše prodaje albuma “Upside Down The Mountain” i nakon zdravstvenih problema (operacije ciste na mozgu), krene u mirnije vode. Sekiraciji i emocijama je mjesto u pjesmama, a u životu – vrlo dozirano.

    Muziku podržava