Coffee For The Restless: Kava ili pivo, njima je svejedno

“U svrhu dobrog okusa ovaj je album snimljen u aparatu za kavu”, stoji u opisu debitantskog albuma švicarskoga benda Coffee For The Restless. Bend čine Simon Gabahuler (bas), David Gabathuler (bubnjevi, vokal), Selina Isler (vokal), Roman Staub (vokal, cigar box gitara, bubnjevi), Lukas Oberholzer (gitara, vokal), Tobias Kalt (gitara, bendžo, harmonika).  Album se zove “Coffee Show“, što odmah priziva njegovu, uvjetno rečeno, neozbiljnost. Osim navedenoga opisa, bend nije bio baš rječit, tek su svoj stil opisali kao stoner/country/rock’n’roll/blues/rock/whatevershit.

Ovo je bend koji se poigrava s ironijom, sarkazmom i humorom. Ne naginju cinizmu i to je dobra stvar jer se ne postavljaju kao superiorniji drugim bendovima sličnih stremljenja, štoviše, sviraju kao da su jedini bend na svijetu i kao da nema nikoga tko će ih slušati. “Coffee Show” album je izrazite opuštenosti, ležernosti i pozitivnih osjećaja. Koncept je prilično jednostavan – zabava i samo zabava. Ironija albuma leži u tome što je riječ o country bendu, a nisu napravili zabavu s viskijem, nego, ni više ni manje, s kavom. Valjda za jutro poslije. No, ovaj album nije za slušanje uz kavu, nego neke druge tekućine jer jednostavno priziva druženje s dobrim društvom i dragim ljudima. Upravo je kulisa za pivske večeri ili možemo zamisliti bend kako svira u nekom baru, pred nekolicinom ljudi i malo više boca i čaša.

Uštimanost ovako ovećeg benda osjetna je na većini albuma, iako je njegova sirovost i nedorađenost također očita. To je, u svakom slučaju, posljedica toga što je bend sve odradio sam, bez dodatnih intervencija i pomoći sa strane. “Coffee Show” zvuči kao da su nakon veselice zasvirali i to slučajno snimili. Uštimanost između članova benda, dakle, ne znači nužno i dorađenost izdanja, kojemu je potrebno poliranje da bi zvučao kvalitetnije. No, Coffee For The Restless imaju svoj šarm i privlačnost usprkos svim manama albuma.

Vokali Lukasa i Seline najviše se ističu u zanimljivoj laganici “Melanie”, koja zvuči kao gothic americana u izvedbi Tarantelle. To je jedina stvar na kojoj dominira ženski vokal i izdvaja se kao najuspjelija, dok ostatak albuma iznose Lukas, Roman i David. “Wolf Lied” i “Zombie In My Backyard”, koje su prve dvije stvari s albuma prožete i tematski i zvukom notama gothabillyja i hillbillyja, što ne treba čuditi jer country o kojem je ovdje riječ više naginje rocku, nego popu.

Naslovna “Coffee Show” vesela je poskočica i nosi priču albuma, za “Cigarbox” jasno je što je iznosi, “Love Your Enemy” zvuči bluzerski, pogotovo s obzirom na vokal, dok je najveći hit “Coffee For The Restless”, numera koja je najbolji indikator onoga kako bend želi zvučati – malo countryja, malo rock’n’rolla, malo bluesa i malo čega bilo.

S obzirom da im je ovo debitantski album i da dolaze iz Švicarske, Coffee for the Restless imaju dug put pred sobom da se probiju, no slušajući ovaj album zvuče kao da im je sasvim dovoljno svirati u svojoj dnevnoj sobi, bilo uz kavu, bilo uz pivo.