Čileanski astronauti u potrazi za otkrivenim

Föllakzoid je još jedan čileanski psychedelic rock bend, uz The Holydrug Couple pod izdavačkom kućom Sacred Bonesa.

Za razliku od The Holydrug Couplea, Föllakzoid je primarno orijentiran space rocku, iako ništa nije upućivalo na taj žanrovski razvoj 2008. godine, kada su ga osnovali ljubitelji raznih žanrova, od klasičnog rocka, do punka.

Dvije godine nakon posljednjeg albuma, Föllakzoid donosi suvenire s novog intergalaktičkog putovanja u obliku trećeg albuma, naziva “II”. Kao i na prethodnim izdanjima, bend se najviše zadržao u suvenirnici krautrocka (s Canom kao vodećim utjecajem), a uz krautrock kao osnovu, nije potrebno puno kako bi se dosegle neizmjerne mogućnosti space rocka. Žanrovski, “II” se previše ne razlikuje od svojih prethodnika, dok se kompozicijski radi o usmjerenijem izdanju, kod kojeg se bend prvi puta dotiče mogućnosti stvaranja konceptualnog albuma.Koncept albuma se može opisati kroz održavanje zvučne iluzije o kretanju prostranstvima svemira, kao što i cover albuma sugerira, a ulogu glavnog pokretača preuzima najizraženiji instrument – bubnjevi. Kombinacije monotonosti i jednostavnosti bubnjeva, te zanimljivih osnovnih dionica klavijatura, basa ili gitare, ostavljaju prostor višeminutnim improvizacijama. Udaljenost improvizacija od osnovnih tema nije velika, čime se ne narušava koncept pravilnog kretanja. Ova formula proteže se, bez iznimke, kroz svih pet pjesama na “II”.

Iako je “II” izraženo ambijentalan album, gledano sa stajališta koncepta albuma ambijent se može prikazati kao jedna od dvije njegove strane; u usporedbi tema – improvizacija, može se reći kako se osnovna ideja svake pjesme nalazi u ulozi vodiča kroz putovanje i popratnu okolinu, dok je improvizacija pasivni ‘odgovor’ okoline na promatranje, odnosno improvizacija postaje ambijentalni dio albuma. Vokali se, kao i kod The Holydrug Couplea ne ističu, nego prikladno poprimaju ulogu ambijentalnog instrumenta. U posljednjoj pjesmi dvojke, “Pulsar“, ideja odnosa teme i improvizacije je potpuna. Početni uvod klavijatura, gitare i bubnjeva kroz 12 minuta jednoličnog ritma prerasta u improviziranu interakciju osobe i okoline, slušatelja i glazbe, koja ne skreće s izvorne putanje.

U kontekstu koncepta albuma ne može se govoriti o siromašnosti idejama, međutim, s glazbene i kompozicijske strane pojedinačnih pjesama radi se o ograničenom i jednostavnom djelu. Tako i jedina pjesma koja je uvodom različita od ostalih i daje osjećaj različitosti, “99“, brzo se vrati planskoj, bubnjevima nošenoj formi.

Iako je naglasak stavljen na održavanje minimalističkog space rocka, bez, za taj žanr uobičajenih širokih improvizacija, ideje koje čine esenciju albuma su kvalitetne, pomno odabrane i donose maksimalan praktičan doprinos. Poput “9“, pjesme kojom je “II” otvoren, u kojoj blago elektronička tema klavijatura čini pjesmu ugodnom i privlačnom za slušanje, i čitav album je takav, bez obzira slušate li ga kao materijal za brojne analize kojima je otvoren, ili kao dobru pozadinsku glazbu.

Föllakzoid se ne boji svoje glazbe, slijedi zacrtani put i možemo očekivati njihove nove konceptualne radove. “II” nije od onih albuma koji se mogu uvijek slušati, neovisno o raspoloženju. Katkad ima savršeni smisao, a monotonost pjesama postaje konceptualna. S druge strane, s nekim novim preslušavanjem, ostavljen je dojam slabe realizacije dobrih ideja. Hoće li zanimljive ideje pojedinih pjesama biti dovoljne da učine cijeli album zanimljivim, tada više ne ovisi o Föllakzoidu koliko o samom slušatelju.