Chui: Svemirska jazz-rock epopeja

Nakon četiri godine, miljenici hrvatske kritike Chui došli su do svojeg novog, četvrtog izdanja “Iz kapetanovog dnevnika”. Iako naizgled diskografska pauza djeluje jako dugačka, to zapravo i nije, jer su tu ‘rupu’ upotpunili prije dvije godine albumom vlastitih obrada “Chui ovu glazbu” u suradnji s Jazz orkestrom Hrvatske Radiotelevizije koji je dao dodatnu širinu zvuku kojeg Chui predstavlja.

Vjerujem da su do sad već mnogi čuli za Chui i ono što ovaj bend predstavlja na hrvatskoj glazbenoj sceni proteklih gotovo deset godina. Odjednom, jazz je postao kul i rado slušan izbor glazbe kod ljudi koji ne vole takve improvizacije i eksperimentiranja. Ono zbog čega jest upravo Chui uspio to napraviti jer odličan spoj rock glazbe i samog jazza, pa kad se sluša Chui, prvenstveno ih gledamo kao neke rock eksperimentalce, a tek onda jazzere… Ili se možda ipak varam?

Za ovaj album, dogodile su se neke kadrovske promjene što je i logično jer svaki član benda, osim u Chuiju, mora svirati i u pregršt drugim bendovima, pa je teško sve izorganizirati, a kod pojedinih članova je vjerojatno došlo i do zasićenja. Sve to nimalo ne utječe na sam zvuk benda na novom albumu jer “Iz kapetanovog dnevnika” djeluje kao fini sljedbenik onog što nam je izvrstan “Third Sun From The Stone” nudio.

Ovdje i dalje imamo neke svojevrsne galaksijske teme, barem ako je suditi po naslovima pjesama (ali i albuma). Još jača doza progresivnog rocka nosi nas daleko, kao da smo usred nekih novih, još ne nasnimljenih serijala “Stars Warsa” ili “Star Treka”. Da znam, to su najljenije usporedbe ikad, ali slušajući album nema boljih usporedbi jer atmosfera jest upravo takva, specifična sci-fi, ponegdje vrlo letargična, dok već u drugom tonu počne ‘svemirska bitka’ između dobra i zla.

Cijelu tu epopeju, ekipa oko Chuija bi znatno teže mogla napraviti sama, pa je jasno da su za ovu prigodu pozvali mnogo glazbenika da im pomognu u ostvarivanju željenog zvuka. Tako imamo priliku vidjeti da gotovo svaka pjesma ima nekog ‘feat.’ izvođača što dokazuje da jazz strana Chuija nikad neće odumrijeti. Jedini minus kod gostovanja bih izdvojio gostovanje Željke Veverec jer njezino recitiranje na najuvrnutiju glazbenu podlogu na albumu mi se čini i više nego suvišno, posebno što taj tekst i nije nešto posebno da bi ga se trebalo izdvajati (iako pojašnjuje priču o svemirskom kapetanu).

Regularni dio albuma ima svega šest pjesama koje zajedno daju respektabilnih 41 minutu glazbe. Tome su nadodana dva bonusa kojim bi album mogao dobiti i komercijalniju notu, budući da na njima gostuju mnogo popularniji izvođači poput Josipe Lisac u novom mixu pjesme “Tebi putujem”, te riječki kantautor Boris Štok s kojim su baš kliknuli u pjesmi “Pogledaj”.

Kad sve sumiramo, jasno je da je Chui napravio još jedan veliki album na kojem se jasno vidi dodatni iskorak od ranijih materijala. Sa zericu više rock elemenata, uspjeli su postići još bolji omjer jazz improvizacije i zvuka koji bi se mogao svidjeti široj publici, pa se nadam da će se nastaviti njihova lijepa priča u kojoj su netipičnu glazbu stavili u gotovo mainstream područje.

Jazz je ponovno kul, posebno ovakav rockerski kakvog ga Chui predstavlja, dok je sam album “Iz kapetanovog dnevnika” zicer svih zicera.