Chosque “Amen, finito, kaput”: Album za početak i kraj karijere?!

Zvonimir Ćosić je nakon 40 godina sviranja izmislio svoj novi alter-ego Chosque i pod tim imenom konačno objavio svoj prvi album (!) za našeg najvećeg diskografa. Postavlja se logično pitanje, zašto mu je trebalo toliko vremena da konačno nekako studijski ostavi trag svog stvaralaštva.

Okvirno gledajući, Chosque je klasični akustični pop-rock izvođač koji je svoj prvi album napravio pod utjecajem Claptona i srodnih mu izvođača. Ono, ok, ali to nije glazba koja će pobuditi interes kod mlađih (od njega), već je to neka ‘iskusna’ glazba za nešto stariju publiku. Koliko će interesa pobuditi kod njih? Pa takvi tvrde da već desetljećima nema dobre glazbe, da je nekad bilo bolje…

Pjesme na albumu možemo podijeliti u dva dijela. Jedne su skroz akustične, te u njima kroz pripovjedački ton Chosque dojmljivo pripovijeda o crticama iz svog života. Nažalost, postoje i one druge pjesme koje kao da su složene s nekim gažerskim bendom, skroz izlizane i (bit ću slobodan izraziti se) nepotrebne,  jer takvih pjesama možemo čuti u svakom drugom lokalu tijekom ljetnih mjeseci na Jadranu.

I kako se te pjesme nižu u pravilnom redoslijedu, tako jasno stječemo dojam da ovdje nešto ne štima. Naizgled zanimljiv vokal pogodi pravu pjesmu, a onda sve pokvari s pokušajem radijske pjesme koja je sve osim radiofonična. I tako u krug…

“Amen, finito, kaput” jak je naslov albuma, kao da se Chosque oprašta od glazbe, svijeta, života… Ja se nadam da ipak neće to baš tako biti jer ima nešto u njemu, samo što to nije uspio iskazati na ovom izdanju. Njegov bariton je lijep, te uz malo jače pjesme, ovo je mogao postati klasik, ali kompromis za potencijalnim momentalnim uspjehom (ipak je to Croatia Records), očito je oduzela dio spontanosti i originalnosti koju autor svakako posjeduje.

Kad samo čujem posljednju “Samo Dan” koja me neodoljivo vuče na Willard Grant Conspiracy ili uvodna “Imam Tvoju Riječ” koja bi se mogla protumačiti kao dalmatinski pop na slavonski način… Šteta je što između toga ima svega nabacanoga, jednostavno previše toga za nekog tko je čekao 40 godina za svoj prvi album…