Charles Wesley Godwin “How the Mighty Fall”: Čarobna jednostavnost i uvjerljive priče

Apalači su gotovo pa mitsko mjesto američke roots glazbe, pa tako i countryja i folka. Charles Wesley Godwin, porijeklom iz Zapadne Virginije, još je jedan glazbenik kojem je to gorje ne samo dom, nego i izvor za stvaranje glazbe. Prvi album koji je izdao 2019. godine, “Seneca”, bio je odlično primljen od strane kritike i publike te je bilo očito da country scena dobiva novo snažno ime. Kako piše u biografiji na njegovoj web stranici Godwin je počeo sa stvaranjem 2013. godine dok je studirao u Estoniji. Gitaru je naučio svirati još prije, nakon što nije uspio ući u football tim na Sveučilištu Zapadna Virginia. Brak ga je odveo u Ohio, međutim, Zapadna Virginia opet će postati njegovo prebivalište. Debitantski je album intiman, ispovjedan i jednostavan, tematski motiviran oko smrti i prolaznosti, što je posljedica reflektiranja nakon rođenja sina i uvida u ono što se Godwinu činilo zaista važno. Drugi album, “How the Mighty Fall”, izdan prošle godine, dalje proširuje intimnu perspektivu u opsežniji kontekst, s bogatim pripovjednim stilom, šarolikim tematskim spektrom te jednostavnim i toplim zvukom. Producent je kao i na prvom albumu Al Torrence.

Ovaj je album country u svakom smislu – od zvuka (pedal steel gitara, bendžo, violina i dr.) preko pripovijedanja do tema o kojima Godwin piše. Njegov je stil čist i jednostavan, narativno skladan i uvjerljiv. Priče koje priča kroz dvanaest pjesama pokazuju iskustvo bez cinizma, razumijevanje bez propovijedanja i jasan stav o vrijednostima bez isključivosti. Na prvi pogled tekstovi su u stilu “sve smo to već čuli”, no upravo univerzalnost tema o kojima Godwin piše na svjež i individualan način čini ovaj album toliko prijemčivim. Country ima svoje stalne teme i motive, bitan je način kako su oni iznova interpretirani sa svakom novom generacijom glazbenica i glazbenika. Godwin poznaje tradiciju i njegove pjesme zvuče kao dio te tradicije, iako u novom ruhu i s osobnim pečatom. Album priča priče o iskupljenju, smrti, ubojstvu, pohlepi, ljubavi, gradovima, pogrešnim i pravim osobama, pronalaženju snage i smisla, osveti i ostalim temama koje su toliko svakidašnje da ih uzimamo zdravo za gotovo, i onda čujemo pjesme koje podsjete na jednostavnost života u svoj njegovoj kompleksnosti.

Uvodna “Over Yonder” počinje laganom akustičnom gitarom i Godwinovim baritonom koji često odlazi u vibrato, što je njegov zaštitni znak i veliko bogatstvo albuma. Odlazak u nepreglednost nakon razočarenja i neprežaljene ljubavi, uz violinu koja naglašava priču i kako pjesma odmiče country postaje country-rock. “Lyin’ Low” nastavlja u tom tonu uz bendžo koji ovoj numeri daje poseban štih. Vokalna raskoš ovdje je posebno očita što uz bogatu zvučnu kulisu (opet violine) daje najhitoidniju numeru na albumu. Od nekoliko ljubavnih balada prva je “Jesse”, jednako lijepo napisana kao i ostale, priča koja dovoljno govori za sebe: “Well Jesse don’t hear you and neither do I / When you’re cryin’ at the heavens with wool-covered eyes / You made that bed now you can sleep tight / Oh Jesse don’t hear you and neither do I”. “Temporary Town” s pedal steel gitarom prpošna je i zarazna s efektnim rimama, uz vokal koji se poigrava sa svakim novim stihom. “Needle Fall Down” priča je o pogreškama, prolaznosti i traženju utjehe: “Needle fall down, sing me a song / It’s been a long life and it all went wrong”. Ova je numera posebno lijepa u svojoj ogoljenosti, a live verzija još više naglašava tu ljepotu. “Bones”, “Strong” i “Blood Feud” ističu se kao country-rock numere s električnom gitarom i izraženijim vokalom, što daje na versatilnosti albuma i šarolikosti zvuka.

Tzv. murder ballad “Cranes of Potter” jedna je od boljih takvih balada zadnjih godina u country glazbi. Priča je toliko uvjerljiva, savršeno napisana, s dirljivim krajem koji posebno pogađa u žicu: “We never found that girl from Potter, who’d so often wander / Till more than a century later a builder found her in the ground / Beneath the cranes of Potter, where Jeremiah shot her / There lies the mayor’s daughter, two feet down / Beneath the cranes of Potter, hair no longer blonder / Beneath the cranes of Potter, in her finest evening gown”. Izrazito je teško napisati dobru baladu o umorstvu, ali Godwin je itekako uspio. Ova je numera dokaz njegove spisateljske vještine i stila. “Lost Without You” još je jedna balada o nesretnoj ljubavi, a završna “How the Mighty Fall” dolazi kao zadnji udarac, baš kad mislite da ste sve čuli i da ne može bolje, udarac u obliku balade o neminovnom padu s pijedestala i jednakosti pred licem smrti: “Just tearing through the pages and losing your mind / ‘Forе you know it you’ve reached your last line”. Svaka numera na ovom albumu dovoljno je snažna i lijepa da cjelina bude bez greške. “How the Mighty Fall” jedan je od onih albuma koji se uvuče pod kožu svojom jednostavnošću i ljepotom, s raznim pričama i čarobnim vokalom. Charles Wesley Godwin ima svijetlu budućnost i tek ga treba otkriti kao glazbenika. Ovaj je album odlična prilika za to.