Četrdeset minuta fantasy svijeta

    1797

    Elexorien

    Elexorien

    Datum izdanja: 13.04.2007.

    Izdavač: Trollzorn Records

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. A Call To Arms
    2. The Curse
    3. Set In Stone
    4. Rising Of The Storm
    5. Smeagol
    6. The Serpent Strikes At Sunstone Hill Pt. I
    7. Dryads And Trolls
    8. The Serpent Strikes At Sunstone Hill Pt. II
    9. The Disciple Of The Night Under A Starless Sky
    10. Running With The Wolves Of War

    Na prvo slušanje ovog albuma sjetio sam se ne tako davne recenzije Turisasovog albuma u kojoj je napisano da se danas sve što ima i najmanju dozu narodnog melosa trpa u folk metal. Što je slučaj i s Elexorienom, također često etiketiranim kao folk metal bendom, iako se, po meni, radi o simfoničnom battle metalu.

    Krenimo sad s pravim uvodom u recenziju. Četvero mladih Nizozemaca 2004. osnivaju bend Elexorien, a godinu dana nakon toga izdaju prvi demo “Rising of the Storm”, koji je bio relativno dobro zapažen u metal svijetu. Već su tada stvorili malu bazu fanova, a na njihovu sreću, zapazio ih je i mladi njemački label Trollzorn, pa im je ove godine izašao album jednostavnog naziva “Elexorien”. Više o muzičkoj strani albuma u nastavku…

    Na albumu se nalazi deset pjesama, od čega je prvi intro, već tradicionalan za ovaj žanr metala, dok je od ostalih devet svaka od njih mala epična fantasy priča. Prevladavaju brze i energične pjesme s muškim scream/growl vokalom i čestim ‘uletima’ laganijih dijelova i ženskog opernog vokala.

    Osobno jako volim takav miks muških i ženskih vokala, zato jer muški vokal daje žestinu i energičnost dok ženski u to dodaje dozu nježnosti i osjećajnosti. No kod Elexoriena mi sve to skupa nije baš sjelo. Točnije, ženski dio te kombinacije, koji zvuče pomalo preoperno, s nekakvom čudnom bojom glasa. Ali to ipak sapada u sferu individualnog ukusa.

    Muziku podržava

    Jedna od pjesama koju treba izdvojiti je svakako “Rising of the Storm” jer je nešto mračnija od svih ostalih na albumu. Nadalje, pjesma “Sméagol“, koja govori o Smeagolu iz popularnog “Lord of the Rings” i njegovom prstenu. Kod ove pjesme je posebno to što je pisana u pet dijelova/poglavlja. Na isti način pisana je i deveta po redu, “The Disciple of the Night Under a Starless Sky“.

    Jako pozitivna stvar kod ovog benda je ta što muzika prati ‘raspoloženje’ u tekstovima. Upravo zato je tako često prisutna promjena tempa, laganih i brzih dijelova, mijenjanje muško-ženskih vokala te jako puno klavijatura.

    To sve su doveli na vrhunac u pjesmi “Dryads and Trolls” koja priča o napadu trolova na šumske vile. Tu ženski vokal (predstavimo ih napokon imenom), Iné, pjeva dijelove teksta šumskih vila, dok Lainedil predstavlja trola. Apsolutno genijalno i zamišljeno i izvedeno.

    Produkcijski, album je također jako dobar, možda čak i predobar, tako da se na nekim djelovima stekne dojam ‘plastičnosti’; zvuči pomalo umjetno. Ako poslušate i prije spomenuti demo, znat ćete o čemu pričam. Kad smo već kod njega, valja spomenuti da su tri pjesme izdane na demu (“Rising of the Storm”, “The Disciple of the Night Under a Starless Sky” i “Dryads and Trolls”) ponovno snimljene i izdane na albumu.

    Zaključak cijele ove fantasy priče jest da se radi o jednom jako kvalitetnom albumu, možda više za fanove melodičnije muzike, a jedina primjedba, kao što sam već rekao, ide ženskom vokalu. Ali ne njihovoj nazočnosti, već načinu pjevanja i boji glasa.

    I tako nam nakon dobrog uvoda preostaje da pričekamo sljedeći album pa da čujemo u kojem će se smjeru kretati daljnji razvitak ovog benda, a ne bi bilo loše čuti kako to sve zvuči uživo.

    Muziku podržava