Elexorien
Elexorien
Datum izdanja: 13.04.2007.
Izdavač: Trollzorn Records
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Na prvo slušanje ovog albuma sjetio sam se ne tako davne recenzije Turisasovog albuma u kojoj je napisano da se danas sve što ima i najmanju dozu narodnog melosa trpa u folk metal. Što je slučaj i s Elexorienom, također često etiketiranim kao folk metal bendom, iako se, po meni, radi o simfoničnom battle metalu.
Krenimo sad s pravim uvodom u recenziju. Četvero mladih Nizozemaca 2004. osnivaju bend Elexorien, a godinu dana nakon toga izdaju prvi demo “Rising of the Storm”, koji je bio relativno dobro zapažen u metal svijetu. Već su tada stvorili malu bazu fanova, a na njihovu sreću, zapazio ih je i mladi njemački label Trollzorn, pa im je ove godine izašao album jednostavnog naziva “Elexorien”. Više o muzičkoj strani albuma u nastavku…
Na albumu se nalazi deset pjesama, od čega je prvi intro, već tradicionalan za ovaj žanr metala, dok je od ostalih devet svaka od njih mala epična fantasy priča. Prevladavaju brze i energične pjesme s muškim scream/growl vokalom i čestim ‘uletima’ laganijih dijelova i ženskog opernog vokala.
Osobno jako volim takav miks muških i ženskih vokala, zato jer muški vokal daje žestinu i energičnost dok ženski u to dodaje dozu nježnosti i osjećajnosti. No kod Elexoriena mi sve to skupa nije baš sjelo. Točnije, ženski dio te kombinacije, koji zvuče pomalo preoperno, s nekakvom čudnom bojom glasa. Ali to ipak sapada u sferu individualnog ukusa.
Jedna od pjesama koju treba izdvojiti je svakako “Rising of the Storm” jer je nešto mračnija od svih ostalih na albumu. Nadalje, pjesma “Sméagol“, koja govori o Smeagolu iz popularnog “Lord of the Rings” i njegovom prstenu. Kod ove pjesme je posebno to što je pisana u pet dijelova/poglavlja. Na isti način pisana je i deveta po redu, “The Disciple of the Night Under a Starless Sky“.
Jako pozitivna stvar kod ovog benda je ta što muzika prati ‘raspoloženje’ u tekstovima. Upravo zato je tako često prisutna promjena tempa, laganih i brzih dijelova, mijenjanje muško-ženskih vokala te jako puno klavijatura.
To sve su doveli na vrhunac u pjesmi “Dryads and Trolls” koja priča o napadu trolova na šumske vile. Tu ženski vokal (predstavimo ih napokon imenom), Iné, pjeva dijelove teksta šumskih vila, dok Lainedil predstavlja trola. Apsolutno genijalno i zamišljeno i izvedeno.
Produkcijski, album je također jako dobar, možda čak i predobar, tako da se na nekim djelovima stekne dojam ‘plastičnosti’; zvuči pomalo umjetno. Ako poslušate i prije spomenuti demo, znat ćete o čemu pričam. Kad smo već kod njega, valja spomenuti da su tri pjesme izdane na demu (“Rising of the Storm”, “The Disciple of the Night Under a Starless Sky” i “Dryads and Trolls”) ponovno snimljene i izdane na albumu.
Zaključak cijele ove fantasy priče jest da se radi o jednom jako kvalitetnom albumu, možda više za fanove melodičnije muzike, a jedina primjedba, kao što sam već rekao, ide ženskom vokalu. Ali ne njihovoj nazočnosti, već načinu pjevanja i boji glasa.
I tako nam nakon dobrog uvoda preostaje da pričekamo sljedeći album pa da čujemo u kojem će se smjeru kretati daljnji razvitak ovog benda, a ne bi bilo loše čuti kako to sve zvuči uživo.