Četiri ritma za sezonu 2004/2005

Na “Shining Stars vol.3” se nalaze četiri ritma koja, sudeći po reakcijama i kritikama, najbolje konkuriraju za jedne od najboljih ritmova u ‘školskoj godini’ 2004/2005. Ti ritmovi se zovu redom: ‘Messer Banzani‘, ‘Senorita‘, ‘Curefix‘ i ‘Valentine‘. Upravo zbog ovih ritmova vam neću pisati klasičnu recenziju nego ću vam opisati kako zvuči svaki od tih ritmova i osvrnuti se na vokale koji ga izvode.

Da bi vam kvalitetno objasnio o čemu je ovdje riječ moram vas malo zadaviti nekim osnovnim stvarima o glazbi što potječe s Jamajke, jer zasigurno vas je naslov malo začudio i sad se pitate o čemu ja sad opet tu pišem. E, pa dragi moji, na Jamajci je sasvim normalna stvar da se na jedan ritam (ili prevedeno na naški – jednu kompoziciju) snimi nekoliko, pa čak i više desetaka ploča na kojima se nalazi taj jedan te isti ritam, ali s različitim vokalima. Ovo je praksa koja se prakticira u svijetu reggae glazbe više desetaka godina, tako da naši Europljani nisu izmišljali toplu vodu, nego su samo prihvatili takvo stanje stvari i sada rade istu stvar kao i njihovi prijatelji s Jamajke.

Prvi ritam koji ćemo spomenuti je ujedno i najnoviji ritam koji sam stiže s Germanica etikete, a zove se ‘Messer Banzani’, a čiju produkciju potpisuje glava Germanica etikete, Pionear, koji je također zaslužan i za sve ostale ritmove na CD-u. Ritam se bazira dancehall, tempom se nalazi u prihvatljivoj sredini što će reći da je potpuno fleksibilan za mixanje i da ga je moguće prilagoditi svakom drugom ritmu bez gubitka na cijelokupnom utisku pjesme. Melodija ritma je dosta plesna i interesantna tako da ne sumnjam da će se svidjeti velikoj većini slušatelja.

Prvi vokal kojeg bih spomenuo, a da je pjevao na ovaj ritam je legenda dancehalla Sizzla. Pjesmu je nazvao “It’s Appropriate” i melodijom u potpunosti odgovara ‘Messer Banzaniu’. Način na koji je Sizzla odpjevao ovaj ritam je dosta melodičan i fluidan na način da ostavlja utisak da cijela pjesma teće u jednom neprekidnom flowu što zvuči dosta dobro. Također je u pjesmu ugradio tipičan ‘Sizzla zvuk’ koji je prezentirao na zadnjem albumu “Stay Focus”, tako da svi koji su ga čuli znaju što pričam. Još jedan velikan dancehall glazbe je odradio ovaj ritam na osebujan način, a taj netko je nitko drugi doli Capleton, ali ipak na malo tvrđi način nego Sizzla. Pjesmu je nazvao “Step 2 The Fire”, tu ima i nešto spinbackova što nije bio slučaj sa Sizzlinom verzijom.

“All A Di Gal Dem” – verzija koju izvodi dvojac Ill Inspecta & Bobby Buster aka Germaican Scout (obojica su Nijemci) je osim na CD-u i vinilu zaživila i kao video broj. Kad objektivno pogledam na ovu pjesmu, čini mi se da se nalazi točno na sredini između Sizzline i Capletonove verzije što uopće ne zvuči toliko loše. Pjesma je u potpunosti prilagođena za sing-a-long.

‘Senorita’ ritam koji je malo brži i tvrđi od prethodno ‘obrađenog’ ritma. Sami ritam otvara zvuk akustične gitare, koji se također nastavlja kroz cijelu pjesmu dok je beat tvrd i na precizan način prati svaku naglašenu notu na gitari. Gitara u nastavku pjesme diktira ritam, dok je beat prati i podebljava njene note. Prvi vokal kojeg ću spomenuti je Tok još jedan od velikana dancehall zvuka, a pjesmu “Runaway” i u potpunosti se prilagodio tvrdom zvuku pjesme i u skladu s njom otpjevao tvrdo i odlučno svoje rime. Vladajući ritmom, Tok naglašava svaki beat svojim vokalom podižući vokal na svakom snažnijem beatu i tako podiže atmosferu u pjesmi i čitav ritam na novi nivo.

No prava zabava dolazi u vidu Buccaneera i njegove pjesme “Classical Party“. E, sad je na mene red da se ‘zasramim’. Naime, Buccaneer je svoju verziju odpjevao na način da je kopirao i prilagodio svoje pjevanje u maniri jedne klasične kompozicije čijeg se ja autora i imena pjesme ne mogu sjetiti. Upravo je nevjerojatan način na koji je on ukomponirao ovakvu melodiju u dancehall ritam tako da se njegov duboki prvi bariton na refrenu u potpunosti uklopio s ritmom, a u ostalim dijelovima pjesme ga je malo povisio tako da je stvorio idealan flow na ritmu koji, po meni, najbolje zvuči upravo u njegovoj izvedbi. Ovaj ritam je izveo i jedan ženski vokal, tj. Cecile koja je svoju verziju nazvala “Shake Your Ass”. Ovo je malo ’emotivnija’ verzija, a i zvuči dosta mekše nego prve dvije verzije koje sam spomenuo. Također zanimljiva iz razloga što je izvodi žena i to na potpuno drugačiji način nego Tok ili Buccaneer, a i zanimljivo je čuti curu kako govori: “Shake Your Ass” na način koji nije u potpunosti ljigav i uopće nema veze s načina na koji to izgovaraju pop zvjezde i razni hip-hoperi kojima nas zasipaju zadnjih godina.

‘Curefix’ je prilično mekan dancehall ritam, čak mekši od ‘Messer Banzani’ ritma. Tu se primjećuje utjecaj r’n’b/hip-hop zvuka na kojeg smo se dosad skoro svi navikli (neki od nas se i dalje bore, čitaj – ja), ali taj utjecaj je donio više dobrog nego lošeg. Samim ritmom dominira plesni sample nečeg što me podsjeća na žičane instrumente i on je glavna stvar u ritmu oko čega se sve vrti. Beat je dosta jednostavan i u potpunosti prilagođen vokalima, tako da svaka verzija zvuči u potpunosti drugačije.

Prvi vokal kojeg ću spomenuti je Capleton i njegovu verziju koju je nazvao “Baby”. Pjesmu počinje dosta blago i odmah na početku Capleton počinje pjevati refren što ostavlja dojam da će cijela pjesma biti prilično mirna, no jednom kad refren završi počinje pjevati u pravom dancehall ritmu. Ova kombinacija mirnog i pjevnog refrena te snažnog dancehall vokala Capletonu nije strana jer smo se s takvim fuzijama mogli već susreli na njegovom “Reign Of Fire”. Pravu suprotnost Capletonu predstavlja Wayne Marshall koji je svoje pjevanje na pjesmi koju je nazvao “She Want” dosta melodizirao i prilagodio ritmu. Njegova verzija je toliko melodična da su refren i pjevanje u potpunosti stopljeni i Wayne ta dva segmenta spaja u jedinstvenu i neprekidnu melodiju koja se nastavlja i nastavlja ne ostavljajući mjesta za prazan beat.

Opet, totalnu suprotnost je napravio Delly Ranks koji je svoju verziju “I’m In Love” odpjevao malo tvrđe od njih dvojice. Razlog tomu je najvjerojatnije Dellyjev vokal koji sam po sebi zvuči dosta tvrdo tako da dosta odudara od pjevnog Waynovog i malo tvrđeg, no i dalje pjevnog Capletonovog vokala. No, ova verzija je dosta snažna i pokazuje nam kako se jedan u potpunosti melodični ritam može predstaviti na potpuno novi način.

Zadnji ritam kojeg ćemo spomenuti je ‘Valentine’, koji dosta vuče na roots zvuk, iako ima i lagani dancehall beat. Razlog ovoj fuziji su roots gitara, rogovi i trube koji se pojavljuju na refrenu kao i u ostatku ritma koji je predviđen za glavni dio pjesme “Valentine” dok je i bass u ritmu je također prilično roots inspiriran. Ritam je dosta sporiji tempom i najblaži je ritam na ovom izdanju stoga ne čudi izbor vokala – Lukie-D, čovjek koji svojim vokalom sasvim solidno prati ritam. Njegovo pjevanje je najautentičnije i najprilagođenije samom ritmu, dosta je fluidno i u maniri pravog roots vokala vrlo melodično.

Glen Washington se u svojoj verziji “My Love Is Real” također prilično držao melodije ritma i to pogotovo na refrenu. Njegov vokal, također roots, se definitivno najbolje stopio s pjesmom, dok titula za najbolji vokal na ovom ritmu je pripala, Isaacsu, što prvenstveno može zahvaliti svojoj autentičnoj boji glasa, ali i interpretaciji. Naime, Gregory Isaacs nije previše držao do melodije nego je čitav ritam odradio na sebi svojstven način, što, kad se usporedi s ostalim vokalima koji su pjevali na ovaj ritam zvuči kudikamo drugačije, da ne kažem i inovativno. Naime, on u svojoj verziji daje prostora ritmu da dođe do izražaja i tako radi odličan balans između svog vokala i ritma te stvara skladnu harmoniju njih dvoje.

Zaključak? Sva četiri ritma su vrlo kvalitetno odrađena i produkcijski gledano, vrlo su melodiozni bez obzira na tvrdoču ili brzinu beata. Mislim da će u ovom izdanju jednako uživati ljubitelji rootsa (zbog “Valentine” ritma) kao i ljubitelji dancehalla koji će sigurno ove ritmove prepoznati jer su ih soundsystemi poput Kingston Soundsystema i Bass Culture Soundsystema dosta promovirali u zadnje vrijeme. Broj gostujućih vokala je impresivan kao i njihova imena, tako da teško koji ljubitelj reggae glazbe odoljeti ovoj kompilaciji.