Čestitke tek počinju

    3477

    MGMT

    Congratulations

    Datum izdanja: 13.04.2010.

    Izdavač: Columbia Records

    Žanr: Indie Pop, Synthpop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. It’s Working
    2. Song for Dan Treacy
    3. Someone’s Missing
    4. Flash Delirium
    5. I Found a Whistle
    6. Siberian Breaks
    7. Brian Eno
    8. Lady Dada’s Nightmare
    9. Congratulations

    MGMT su napravili dobar posao s prvijencem “Oracular Spectacular” koji je iznio nekoliko velikih synth-pop hitova pa je pravo iznenađenje (i možda mainstream samoubojstvo) novi album “Congratulations“.

    Singlovi “Electric Feel”, “Kids” i “Time to Pretend” ispucali su MGMT munjevito u orbitu, te proslavili “Oracular Spectacular” kojeg su mnogi relevantni glazbeni časopisi postavili visoko na ljestvici albuma dekade, a osim njih, bilo je tu još podosta kvalitetnog materijala pa ne čudi takav uspjeh.

    Danas, dvije godine kasnije, MGMT nam je pružio novo iskustvo u formatu albuma koji se toliko razlikuje od spomenutog prethodnika, prvenstveno po tome što naizgled nema radiofoničnu formu kao prošli, već su pjesme ujednačenije i psihodeličnije što čini vrlo netipičnu uvrnutu cjelinu.

    Moram priznat da sam tijekom prvog preslušavanja ostao malo zabezeknut takvim pomakom, a vjerujem da i neću biti jedini u tome jer MGMT s “Oracular Spectacular” i s “Congratulations” je potpuno drugi bend, mnogo zreliji s jasnim vizijama kako učiniti psihodeličan pop zanimljivim i pristupačnim, a da se pri tome ne pomaknu u sferu hitoidnih kompromisa.

    Muziku podržava

    Na “Congratulations” su u prvi plan postavljeni psihodelični elementi s velikom dozom harmonija, dok su synthovi bačeni u nešto sporedniju ulogu pa cjelokupno izdanje zvuči kao neki izgubljeni album The Beach Boysa kojeg su otkrili The Flaming Lipsi ili Of Montreal i obradili ga na svoj karakterističan način. Osim spomenutih, na albumu se mogu još pronaći mnogi drugi uzori i utjecaji, počevši od nezaobilaznih The Beatlesa, Davida Bowiea, Pink Floyda, The Smithsa, Phila Spektora…

    Manjak hitoidnih singlova kao što su prvenstveno “Kids” i “Time to Pretend” ne znači da je album loš, već potpuno suprotno, album ima melodijsku nit od početka do kraja i teško je nešto istaknuti jer je sve u jednom ritmu bez ikakvih amplituda pa ne čudi i MGMT-ova želja da se ne izdaju singlovi s “Congratulations”. To bi bio odličan potez za sam album, ali i negativan za njihovu karijeru jer ‘milenijska internetska populacija’ je nenaviknuta na format albuma, već ‘puši’ jedino ono što im se ponudi na pladnju pa bi album mogao doživjeti komercijalni debakl i to iz jedinog razloga što uopće ne bi bio zamijećen jer nema hita. To bi bilo prestrašno, budući da je ovaj album možda i bolji od prethodnika.

    Najveća novima u pjesmama MGMT-a je njihova eksperimentalnost u kojoj se ne libe ‘zabrijati’ u nepoznato, nekoliko puta promijeniti dinamiku pjesme, rascjepkati ju, pa potom ponovno složiti. To se najbolje može osjetiti u dugačkoj “Siberian Breaks” koja u svojih 12 minuta višestruko mijenja atmosferu, od mračnih synth-tonova, preko pastoralnog folka, pa do gotovo čistih pop-dionica. Takve makinacije su prisutne u većini pjesama, a ova je uzeta za primjer jer su se u njoj najviše razmahali što i ne čudi zbog njene dužine.

    Kao i na “Oracular Spectacular“, tako se i ovdje živahnije teme nalaze na početku albuma, dok one nešto kompleksnije pred kraj. Među tim početnim svakako treba istaknuti ‘teaser’ pušten prije samog albuma, pjesmu “Flash Delirium” koja najbolje opisuje psihodeličniju glazbenu kulisu benda.

    Kraj albuma je podređen prvenstveno pjesmi “Brian Eno” u kojoj su na svojevrstan način napravili himnu producentu i glazbeniku kojem se dive ”we’re always one step behind him, he’s Brian Eno”, nakon koje slijedi instrumentalna “Lady Dada’s Nightmare“, te naslovna “Congratulations” koja bi zasigurno zaslužila titulu singl, ako bi MGMT promijenio svoju odluku.

    Dok su se The Killersi malo pokvarili na studijskim albumima, Franz Ferdinand malo pogubio u eksperimentiranju, Editorsi ubacili više elektronike u svoj zvuk, MGMT je jedan od rijetkih bendova koji je svojim inovacijama pogurao svoj zvuk prema naprijed za razliku od navedenih, što ih čini vrlo moćnim bendom spremnim na velike stvari, posebno u psihodeličnom popu gdje su The Flaming Lipsi posustali posljednjih pet-šest godina.

    Budućnost im je svijetla, velike stvari očekuju MGMT, a “Congratulations” pokazuju da osim hitova znaju napisati i cijeli ujednačen album koji nema greške.

    0 Shares
    Muziku podržava