Češkometalni eksperiment

Kada se nalazite na metal festivalima i još k tome imate vidljivu oznaku ‘Press’, brojni bendovi koji se žele afirmirati naprosto vas opsjedaju, nudeći flyere, razglednice, web-adrese, e-mailove, promotivne, ali i originalne albume.

Jedan iz mase diskova koje sam ovog ljeta ‘pokupio’ u svojim festivalskim ‘pohodima’ bio je ovaj, češkog benda Abstract Essence i upravo njega odabrao za analizu.

A zašto, s razlogom će se zapitati neki? Iz jednog i jedinog razloga. Naime, Abstract Essence jedini je od bendova, odnosno od svih diskova koje sam dobio i nakon toga preslušao, a da je izazvao kod mene posebnu pozornost, jer sam čuo da je ponudio nešto drukčije od svih ostalih koji su mi dali svoje uratke.

I dok sam se naslušavao raznoraznih, ne želim reći nedobrih, ali uglavnom nezanimljivih power, heavy, hard rock, death, black i sličnih, milijardu puta preslušanih djela, u Abstract Essenceu pronašao sam ipak nešto zanimljivije. Ili bolje rečeno eksperimentalnije, baš kako i piše u opisu njihove muzike; ‘experimental metal’.

Moram priznati da me taj napis u promo materijalu i dodatno privukao k ovom albumu u prvoj, onoj vizualnoj varijanti promatranja rada AE-a, razgledavajući što li sam sve to dobio. I, baš kao što je spomenuto, ovdje se doista radi o experimentu s muzikom.

Ne mogu reći da se radi o nečem specijalnom, ali da je maksimalno zanimljivo, meni se tako učinilo odmah, a vi procijenite, ako možete, po mojim dojmovima.

Naime, svaka, ali baš svaka pjesma je drukčija i u sebi nosi različiti omjer stilova, ritmova, vokalno-instrumentalnih izvedbi, atmosfere, produkcije i koječega drugog. Iako, treba odmah reći da ne postoji niti jedan dio koji se do sada nije mogao čuti, no u ovakvom, zajedničkom ‘čumezu’, teško. Barem ja nisam imao priliku čuti nešto slično. Da bi se to najbolje opisalo i dočaralo, mislim da je najbolja varijanta izdvojiti nekoliko naslova.

Tako je recimo, intro “Timecross“, zlokobna filmsko trilerska superkaotično-košmarska kombinacija određeni nagovještaj što će se dalje slušati. Strašno velika količina energije, agresije i povremene melodije nešto je što se ovdje stalno događa.

Tako je “Harmony” jedna stvarno harmonična pjesma sa growl-scream-clean pjevanjima i gitarama čiji sound prati ovakve prezentacije, kojima treba dodati i kombinaciju prog metal klavijatura i tom stilu prilagođenih gitara.

Eksperiment se nastavlja i u pjesmi “Lost Life“, koju otvaraju ‘hammerfallovski’ heavy power riffovi, u velikoj suprotnosti sa screamingom nalik na Dani Filtha, pjevačkim obratom u gotičko/baritonskom smjeru i s vrlo glasnim pozadinskim klavijaturama, ritmički usporavajućim progammingom te novom dozom melodičnih heavy riffova.

Lagani ambijentalno-orijentalni akustični gitaristički početak s naratorstvom u “Aftermath“, uvod je u žestoku pjesmu, u kojoj se redaju miksevi gitare i ‘biciklističkih’ bubnjeva, praćeni odmjerenim symphonic prog rock klavijaturama i laganijim melodičnim solažama, black/death pjevanjem i novom injekcijom programminga.

Gothic-death naslov po Crematory ‘špranci’ je “Out“, sličan kao i “2.85 Minutes“, s dodatkom COF pjevanja i vrlo simpatičnim uvodom, onako u stilu “A je to” crtića. Za kraj nudim i kratki osvrt na trodjelnu “Redemption“, najdužu, samim tim i najstruktruralniju ali i daleko najdepresivniju pjesmu, u kojoj se jako prepoznaje progressive death doom ‘rukopis’ Opetha.

Nekoliko neimenovanih pjesama ima i sličnosti, ali i još nekih dodataka s ovima koje su ukratko opisane i nadam se da je izneseno dovoljno da se barem u okvirnom smislu doživi ovaj vrlo zanimljiv, svestran, šarolik, možda ne i skroz eksperimentalni, ali svakako slušanja vrijedan album. Jedino treba imati sreću pa ‘naletjeti’ na njega kao što sam ja ili ga nabaviti u Češkoj, gdje ga sigurno ima za kupiti.