Čekanje se isplatilo

Nakon duge stanke od 5 godina, kada je izašao “Let Mortal Heroes Sing Your Fame”, austrijski nas je dvojac koji se krije iza imena Summoning počastio svojim šestim full length uratkom imena “Oath Bound“. Za one koji nisu upoznati sa povješću ovoga benda, evo nekoliko informacija.

Summoning je oformljen 1993. kao tročlani bend, a njihov je zvuk bio tipičan sirovi black. 1995. izdaju “Lugburz” za Napalm Records. Iste godine izdaju i Minas Morgul, prvi album koji je bio u potpunosti inspiriran Tolkienovim stvaralaštvom, a nedugo nakon toga Trifixion biva izbačen iz benda te od tada pa na dalje Summoning djeluje kao dvojac čiji su članovi Silenius i Protector. Obojica su veoma aktivni, tako da njihov rad nije vezan isključivo za Summoning već i za bendove kao što su Pazuzu, Grabesmond, Kreutzweg Ost, Abigor, Die Verbannten Kinder Evas…

Osim Tolkiena koji je Sileniusu i Protectoru vječni izvor inspiracije, za Summoning je karakterističan i epski zvuk, ali i činjenica da niti jedan album pretjerano ne sliči prethodnom. Naravno, uvijek tu postoje neka prepoznatljiva obilježja, ali njihov opus varira od sirovog blacka sa “Lugburza”, preko mračnog i depresivnog “Strongholda”, do vedrijeg i manje blekerskog “Let Mortal Heroes Sing Your Fame”. Ovaj mi je bend praktički nemoguće utrpati u jedan žanr, no najlakše bi ih bilo svrstati pod epic black.

A sada “Oath Bound”. Prva stvar koja me oduševila u vezi ovoga albuma je činjenica da se na njemu nalazi 8 pjesama, ali da isti zato traje 69 minuta! I u niti jednom trenutku slušanja nije niti zamoran, niti dosadan. Nadalje, ovim je albumom Summoning opet promijenio svoj zvuk i nakon “LMHSYF-a” na kojemu se gube gitare i screamovi i “Lost Talesa” (ep iz 2003. sa 2 pjesme) na kojemu gitara i karakterističnih Summoning vokala uopće nije bilo, “Oath Bound “nas vraća u prošlost. Po meni je taj album savršen spoj “Strongholda” i “LMHSYF-a ili jednostavno mračna, spora i depresivna verzija “LMHSYF-a”.

Od 8 pjesama, koliko ih se nalazi na “Oath Boundu”, osjećam krivnju kada krenem izdvajati zbog toga što su sve stvari u jednakom atmosferično-depresivnom tonu i apsolutna su remek-djela. Nakon trominutnog introa imena “Bauglir” slijedi “Across The Streaming Tide” sa sporim bubnjevima (tj, ritam mašinom), moćnim rifovima, melankoličnim klavijaturama i Protectorovim vokalima iz kojih izvire opipljiva agonija. Zaboravih napomenuti detalj da su vokalne dionice podjelili Silenius i Protector i moram reći da obojica obavljaju odličan posao.

Iduća pjesma mi je jedno od najinteresantnijih Summoningovih ostvarenja općenito, naime, “Mirdautas Vras” je cijela ispjevana na crnom jeziku Mordora, a ime bi u prijevodu otprilike značilo: “A good day to kill”. I uistinu, Silenius je to odradio tako da doista zvuči kao borbeni zov oraka, a mračna atmosfera Mordora savršeno je dočarana.

No zapravo je prava poslastica Oath Bounda ostavljena za sam kraj. “Land Of The Dead” je pjesma koju mogu slušati na repeatu satima (da, priznajem, kriva sam) i fantastična je. Melankoličan uvod na klavijaturama, spori rifovi, epski bubnjevi, vokal iz kojega izlazi agonija i ta dirljiva tema na klaviru koja se cijelo vrijeme ponavlja. Jednom riječju, masterpiece! Zbor koji se pojavljuje u jednom dijelu je samo šlag na ovoj torti.

U svakom slučaju, svim Summoningovim fanovima koji su s jednakim nestrpljenjem kao i ja čekali na ovaj album mogu poručiti samo da se čekanje definitivno isplatilo. Svima onima koji još nisu upoznati s opusom ovoga benda mogu obećati da neće požaliti ako nabave ovaj album.