Čekanje je gotovo… Whitney se pokrenula

Whitney Houston je samo u Americi u prvom tjednu prodala 304.801 primjeraka novog albuma što je njezin najuspješniji prvi tjedan po prodaji u cijeloj karijeri. Time si je osigurala još jedan u nizu uspjeha u ‘skromnoj’ karijeri obogaćenoj sa 6 nagrada Grammy, 2 Emmya, 23 nagrade American Music Award i 16 Billboard Music Awardsa.

“I Look To You” sadrži miks r&b melodija, laganih balada i plesne muzike. Ovaj opis zvuči kao da je Whitney krenula putem svoje kolegice istančanog glasa – Mariah Carey koja je u jednoj fazi svog glazbenog stvaralaštva krenula nizbrdnom putanjom prodavši se jeftinim r&b i pop pjesmuljcima, ne pokazujući ono svoje prepoznatljivo i najjače oružje u muzičkoj industriji – svoj glas. Ah, teško je biti diva.

Ipak Whitney je to ostala i zadržala svoj stil. Zašto ga i mijenjati kad je bio toliko dobar? Nakon mnogih privatnih teškoća u životu čini se da se uistinu feniksovski izdigla. Istina, staru slavu neće tako lako dostići jer ni ovaj album nema tu jačinu, a bogme nakon dosta vremena nije ni za očekivati da joj glasnica nisu barem malo zahrđale.

Kao producente i spisatelje zaposlila je Swizz Beatza, Johnta Austina, Aliciu Keys, R. Kellya, Harvey Mason Jr.-a i Akona, dok je ovaj potonji jedini s kojem je za ovaj album složila nježni duet na pjesmi “Like I Never Left“.

I dalje može pjevati, iznijeti emociju u stihovima baš kad treba i zna da ne treba pretjerivati i pustiti glas pogađajući visoke note koje više ne može pogoditi. Nigdje joj glas ne posustaje, ne pada, ali to je samo zato što se ni ne trudi podići ga previše po čemu se ponovno može osjetiti kako joj je nekad moćan instrument već pomalo izlizan. No nakon svega, ona je prije svega profesionalka – dosadne pjesme čini zabavnima i zanimljivima, kao i ovaj album solidnim.

Ako uđe u užu listu nominiranih za Grammya, za baladu “I Didn’t Know My Own Strength” bi ga sigurno mogla dobiti, iako je tekst pjesme pomalo patetičan i kao stvoren da podigne one koji su posustali u životu i onima koji se poistovjećuju s mračnim vremenima ove pop-soul dive.

Hitoidni soul-disco singl o ljubavi “Million Dollar Bill” nosi potpis Alicie Keys i to se u pjesmi i osjeti. Sadrži jak, odličan bas beat i stihove poput “You make me feel like a million dollar bill” koji vrlo lako ulaze u uho.

Tipičan klupski r&b zvuk možemo čuti u pjesmi “Nothin’ But Love” u kojoj poručuje svima koju ju i vole i mrze da im nema ništa drugo dati nego ljubav. “Call You Tonight” luči zrelost u svim svojim porama te se s njom također svatko može povezati, dok pop-r&b baladu “I Look To You” karakterizira emocionalnost i moć u Whitneyinom glasu.

“Salute” zvuči kao svojevrsni pozdrav bivšem mužu Bobbyu Brownu i karakteristična je r&b pjesma kao i “Worth It“. Početak “A Song For You” je spor i lagan i tek kad pomislite da se radi o još jednoj beskrajnoj baladi dolazi iznenađenje u obliku disco plesne stvari kojim se Whitney vrlo vjerojatno želi vratiti na klupsku scenu.

Potrebno je puno više od ovog osrednje-solidnog albuma da se Whitney vrati staroj slavi ako za to još uvijek postoji nada. Godine su učinile svoje, a ja neću biti preoštra i prerano prognozirati da je ovo bio neuspješan povratak. Korak po korak, glavno da se Whitney pokrenula.