Cash iz osamdesetih – izgubljeni album bez lutanja

Prošle se godine obilježila deseta godišnjica smrti Johnnya Casha i objavljeno je dvadesetak kompilacija s njegovim imenom. Otvaranje tekuće godine s albumom nikad prije objavljenih pjesama zvuči kao znatno bolji početak.

Nije nikakva novost objavljivanje pjesama koje nikada nisu ugledale
svjetlo dana, no to su najčešće razne demo snimke, radne verzije,
outtakes ili B-strane. Znatno se rjeđe dogodi da jedan album gotovo
spreman za objavu završi u arhivi i prvi put javnosti bude predstavljen s
tri desetljeća zakašnjenja.

“Out Among The Stars” Johnnya Casha ‘zaboravljeni’ je album iz sredine osamdesetih prošloga stoljeća koje nisu bile baš blagonaklone prema Cashu, bilo da je riječ o privatnoj ili poslovnoj sferi. Privatno, veći dio vremena od 1980. do 1983. proveo je oporavljajući se od burnog života u kojem su dominirali alkohol, droga i lijekovi, da bi ga krajem 1983. u klinici Betty Ford ponovno čekao krevet i čista posteljina. Poslovno, u country žanru pojavile su se neke nove struje i u njima mjesta za asketski ‘boom-chicka-boom’ više nije bilo.Country pop već je krajem sedamdesetih najavio da bi uskoro mogao početi dominirati glazbenim ljestvicama: Glen Campbell, Kenny Rogers, John Denver, Dolly Parton, Lynn Anderson, Charlie Rich i mnogi drugi spremno su prigrlili kičastu fuziju countrya i soft rocka postavši tako pravi countrypolitan izvođači. Korijene novog žanra treba potražiti par desetljeća prije još u stilu znanom kao Nashville Sound, a kada su jednom zgodom njegova tvorca Cheta Atkinsa upitali ‘kakav je to zvuk’, on bi i više nego slikovito odgovorio “Zvuk novca“.

Cashova diskografska kuća Columbia Records nije se baš najbolje snašla u toj promjeni. Imali su veliku zvijezdu, ali nisu znali što točno napraviti s njom. Popularnost mu je padala iz godine u godinu, pjesama više nije bilo u Top 10, publika nije kupovala njegove albume, a otegotna okolnost bila je što se Cashu taj upliv popa u country uopće nije sviđao.

Columbia Records mislila je da bi najbolje rješenje bilo spojiti Casha i Billya Sherrilla, legendarnog countrypolitan producenta iz Nashvillea, pa je dvojac 1981. skupa potpisao album “The Baron”. Nakon njega uslijedila su još tri Cashova albuma za Columbiju koja mu se 1986. zahvalila na suradnji što im je – priznat će to i sami – bila pogreška. I tu sada kreće priča o “Out Among the Stars”.

Dvanaest je pjesama na albumu, sve su snimljene sa Sherrillom: dvije na sessionu za “The Barona”, a ostatak 1984. godine. Ako bismo gledali kronološki, “Out Among The Stars” izvorno bi bio objavljen između albuma “Johnny 99” (1983.) i “Rainbow” (1985.). No to se nije dogodilo. Brojke na papiru bile su neumoljive, Columbia nestrpljiva i odluka je pala da se okrenu nekim drugim projektima. Komercijalni fijasko “The Barona” sugerirao im je da suradnja Cash-Sherrill ne funkcionira, pa je skoro dovršeni “Out Among The Stars” – unatoč gostovanju ‘jakih’ imena poput Waylona Jenningsa i June Carter Cash – pohranjen na policu i zaboravljen.

Čisteći očevu arhivu tridesetak godina kasnije, otkrio ga je John Carter Cash, zasjeo u producentsku stolicu i nadosnimio dijelove koji su nedostajali. Uglavnom su to solaže, gitare, poneki aranžman i slično što tada nije bilo snimljeno, a ‘bilo je očito da će biti’. U pomoć je pozvan originalni član prvotnih sessiona Marty Stuart koji je iznova snimio svoje žičane instrumente, no John Carter Cash naglašava da album nije ‘prepravljan’, već samo ‘poboljšan’ u čemu su njemu i Stuartu pomogli Buddy Miller i Jerry Douglas.

Poznavatelji rada Billya Sherrilla vjerojatno su prije preslušavanja zavapili ‘majko mila, tko zna što je napravio’, no Sherril je s country zvijezdom postupao znatno bolje nego njegova diskografska kuća. Gotovo da i nema traga onoj kićenosti i raznoraznim čudesima koja obično krase albume koje dohvati. Prepoznatljivi ‘boom-chicka-boom’ nije zanemaren, samo je malo produkcijski smekšan i uljepšan. “Out Among The Stars” tipičan je, gotovo konfekcijski album kakve je tih godina Cash ‘štancao’ svake godine, kombinacija spirituala (“I Came to Believe“; kasnije će je snimiti s Rickom Rubinom), lokal-patriotizma (“Tennessee“), ‘šaljivih’ pjesmuljaka koji zorno demonstriraju značenje pojma ‘pena ajena’ (“If I Told You Who It Was” s Minnie Pearl) i dueta.

“Baby Ride Easy” otpjevao je sa suprugom June Carter Cash (dakle zvuči kao “Jackson”), a u “I’m Moving On” pridružio mu se kolega Waylon Jennings s kojim će par godina kasnije – skupa s Williem Nelsonom i Krisom Kristoffersonom – osnovati country supergrupu The Highwaymen.

Album je najavljen mračnim singlom “She Used To Love Me A Lot” koji bi savršeno sjeo na jedan od Rubinovih “American Recordingsa” (verzija na albumu razlikuje se od verzije u službenom spotu). Razloge ovaj put ne treba tražiti u Sherrillovoj produkciji jer ta se pjesma najviše udaljila od prvotne verzije i doživjela najznačajnije ‘poboljšanje’. Istu pjesmu možete pronaći i kao bonus gdje ‘poboljšanje’ potpisuje Elvis Costello.

“Out Among The Stars” nastao je taman nekako desetljeće nakon Cashove najveće popularnosti i desetljeće prije uskrsnuća s Rickom Rubinom. Da je loš album – nije, ali nije ni remek-djelo. Kao što je slučaj s nekim drugim izvođačima koje osamdesete nisu mazile, s novog Cashovog albuma valja izvući dva-tri bezvremenska bisera dok ostatak treba prepustiti vremenu u kojem su nastale.