Čarolija zajedničkog muziciranja

Joe Lovano je jedan od najcjenjenijih jazz glazbenika na današnjoj svjetskoj jazz sceni. U razgovoru što smo ga vodili prigodom njegovog nastupa na Zagreb Jazz Festivalu krajem 2006. Lovano je o tome rekao:

“Osjećam se počašćenim što sam dio kreativne jazz scene na kojoj djeluje mnogo snažnih osobnosti, bez obzira koja glazbala sviraju. Radi se o istoj strasti koju vidimo kod svirača što glazbi pristupaju s velikom pažnjom, primjerice Erica Dolphya, Joea Hendersona, Archiea Sheppa ili Charlesa Lloyda. Oni su strastveno pokušavali biti svoji, a kroz glazbu su ispoljavali svoju osobnost.”

Svoju glazbu Lovano danas gradi na iskustvima što ih je stjecao od najranije mladisti. “Moj otac, Tony Lovano, bio je sjajan saksofonist, moj učitelj, mentor” rekao je. “Kao dječak slušao sam ga kako vježba, iskušava usnike, svira. Kuća je vibrirala njegovim zvukom. Kad je svirao zidovi su se tresli. Svirao je pod snažnim utjecajem Illinoisa Jacqueta, te Genea Ammonsa s kojim je bio prijatelj. Kao teenager slušao sam Jamesa Moodya, Rahsaana Rolanda Kirka, Charlesa Lloyda i Georgea Colemana, te posebice Genea Ammonsa.

To je bila poduka. Sljedećeg sam dana vježbao pokušavajući zadržati tonove, svirati tim dubokim zvukom, uhvatiti taj feeling. Shvatio sam da to nije samo propuhivanje zvuka i prizvodnja nota, da ih treba odsvirati s osjećajem.”

Osim što je sudionik spomenute scene Lovano i surađuje s nekima od glazbenika koji su pisali povijest jazza. Jedan od njih je klavirist Hank Jones. U kvartetu s njim, te također slavnima, kontrabasistom Georgeom Mrazom i bubnjarom Paulom Motianom snimio je albume “I’m, All For You – Ballad Songbook” (2004.) i “Joyus Encounter” (2005.), oba za tvrtku Blue Note.

O suradnji s tvrtkom Blue Note Lovano je rekao: “Za Blue Note sam počeo objavljivati početkom devedesetih. Fantastično je što mi je ta tvrtka omogućila da ostvarim toliko različitih projekata koji su odraz onoga što jesam. To mi daje snažnu osnovu za buduće ravijanje glazbe.

Nevjerojatno je što imamo takvo uzajamno povjerenje. To mi je ulilo samopouzdanje, omogućilo da budem ono što jesam, da razvijem vlastitu glazbu i da dokumentiram sva razdoblja mojega razvoja.”

Za istu je tvrtku u duu s Hankom Jonesom snimio i svoj novi album “Kids” koji je u Down Beatu dobio visoke četiri i pol zvjezdice i proglašen je jednim od najboljih izdanja 2007. “Nakon jedne turneje vratili smo se u New York i u travnju 2006. snimili nastup u Dizzy’s Clubu Coca-Cola koji djeluje u sklopu Jazz at Lincoln Centera” rekao je. “Bio je to sjajan tjedan. Svirali smo šest večeri od kojih smo tijekom dvije snimali, ali za album smo odabrali glazbu snimljenu samo na jednom setu.”

O suradnji s Hankom Jonesom, s kojim u zahtjevnom duu kontekstu ostvaruje sjajnu glazbenu suradnju zasnovanu na primjerenom spoju iskustva i mladosti, Lovano je rekao: “Prvi smo put surađivali na snimanju albuma ‘I’m All for You’. Odsvirali smo trideset skladbi od kojih smo odabrali najbolje za ploču. Tada smo Jones i ja snimili jednu duo izvedbu (‘Like Someone in Love’, op.p.) što nam se svidjelo i nastavili smo svirati zajedno. Sada sviram mnogo u duu s njim.

Tijekom nekoliko godina suradnje i brojnih zajedničkih turneja razvili smo zajednički način sviranja i stvorili bogat repertoar lijepih skladbi. Sviranje s Hankom Jonesom jedan je od najizražajnijih slobodnih razmjena zamisli u formi dua. Istraživanje svake skladbe s njim neprestano poprima nove oblike. Budući da nema bubnjara i basista s kojima treba komunicirati više je prostora i više odgovornosti za svakoga od nas da dublje prodrijemo u trenutak svirke. Mnogo se čarolija događa na svakom našem nastupu.

Jazz je najkreativnija glazba kad ju sviraš s pravim osobnostima. Sviranje s njim, ali i drugim glazbenicima, potiče moje nastojanje da sviram drukčije, komuniciram, razmjenjujem energiju koja pridonosi kreiranju sklada i moči, ukazuje mi na način na koji trebam svirati, ne samo saksofon već glazbu. Bit je u čaroliji koja se razvija između osoba koje sviraju.

Različiti pristupi i različite osobnosti koje se s povjerenjem i ljubavlju odnose prema onome što svako od njih svira. To je čarolija jazza. Svirajući s Hankom Jonesom ne razmišljam, jednostavno reagiram i nastojim oblikovati zamisli u zajedničku glazbu. Sviranje s njim obogaćuju me u smislu harmonija i osjećajnosti. To su za mene neki od najdubljih trenutaka. Uz njega učim o tome tko sam i što želim postići u glazbi.”

Tijekom karijere Lovano je ostvario snažnu povezanost s trojicom braće Jones. Svirao je s bubnjarom Elvinom, te s Mel Lewis Jazz Orchestrom koji je izvodio glazbu trećeg brata, trubača Thada. “Učio sam svirati, uobličavati zamisli kroz glazbu Elvina, Thada i Hanka Jonesa”, rekao je. “Bila je to prava, bogata edukacija.”

Za ovaj album Jones i Lovano su odabrali vlastite skladbe, te standarade, među kojima nekoliko upravo iz pera trubača Thada Jonesa.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 13. travnja 2008.)
(Foto: Davor Hrvoj)