Čarolija improvizacija

Američka pijanistica i skladateljica Lynne Arriale ostala je u lijepom sjećanju hrvatskim ljubiteljima jazza. Oduševila je nastupom što ga je sa svojim triom održala 2006. na 1. All Woman Jazz Festivalu – Jazzarella u ZeKaeM-u.

Već gotovo deset godina Lynne Arriale svoju diskografsku karijeru uspješno ostvaruje uz njemačku izdavačku tvrtku In + Out Records koja je od prošle godine zahvaljujući Menartu dostupna i na našem tržištu.

Za tog je izdavača objavila studijske albume “Arise” iz 2002. koji je nastao kao reakcija na 11. rujna i posvećen je junaštvu spasitelja, i “Come Together”, iz 2004., kojim je obilježila desetu godišnjicu djelovanja svojega trija, te koncertni “Live” iz 2006. koji donosi snimku nastupa što ga je sa svojim triom održala 2005. na jazz-festivalu u njemačkom gradu Burghausenu. Snimka s tog koncerta u proširenoj je varijanti objavljena i na istoimenom DVD-u.

Spomenute albume snimila je sa svojim dugogodišnjim triom u kojem uz nju sviraju kontrabasist Jay Anderson i bubnjar Steve Davis. Uz njih Lynne Arriale razvija osebujan pristup standardima i vlastitim skladbama velike stilske širine. Zahvaljujući toj suradnji njezino je akademsko obrazovanje na području klasične glazbe obogaćeno maštovitim solima i sjajnim komunikacijama.

U razgovoru što smo ga vodili poslije spomenutog koncerta u Burghausenu, o značaju djelovanja sa stalnim suradnicima u formaciji trija, rekla je: “Osjećamo se kao glazbena obitelj. Na turnejama smo toliko zajedno da smo međusobno razvili intuitivan odnos i komunikaciju utemeljenu na povjerenju. Moja je predodžba interaktivan trio u kojem istodobno sudjeluju tri osobnosti. Nastojim ostvarivati glazbenu konverzaciju i istodobno međusobno pozorno slušanje glazbenika u triju.

Svaki član trija treba biti snažna osobnost, mora imati vlastiti, jedinstven zvuk i pristup glazbi koju sviramo. Važno je udružiti glazbenike koji na sličan način doživljavaju i razumijevaju glazbu i koji su otvoreni prema djelima koja sviramo.

Vođa trija je jako važan, ali važna je svaka osobnost, svaki glazbenik. Na basista i bubnjara ne gledam kao na prateće glazbenike. Oni se istodobno izražavaju vlastitim jezikom. Moraju imati dobar ukus kako bi mogli procijeniti kada treba svirati jednostavno, a kada interaktivnije. Također trebaju imati osjećaj za estetiku glazbe.”

No, svoj novi albuma Lynne Arriale je odlučila snimiti s formacijom kvarteta i to uz potpuno nove suradnike, visoko cijenjene jazz-glazbenike: bubnjara Anthonya Pinciottija, kontrabasista Georgea Mraza i trubača i krilničara Randya Breckera.

Uz CD na ovo je izdanje uvršten i DVD koji, osim razgovora s glazbenicima i scena s proba, donosi snimku sa snimanja kojem je prisustvovala i publika. Zahvaljujući takvom pristupu – studijskom snimanju uživo, od prve, bez nasnimavanja – njezina je glazba zadržala čaroliju spontanosti i međuigri.

U takav koncept odlično se uklapaju poigravanja tradicijskim pjesmama ili skladbama autora drugih žanrova. Primjerice, na prethodne je albume uvrštavala osebujne izvedbe skladbi Egberta Gismontija ili Johna Lennona i Paula McCartneya. O tome je rekla: “Volim odabrati skladbe koje donose divne melodije. To mogu biti popularne pjesme, poput onih Beatlesa, škotske ili brazilske skladbe.

Tragam za melodijama koje sa mnom vibriraju. Zato u mojim izvedbama ima toliko različitosti. Svaka izvedba treba biti posebna i mora se zasnivati na vlastitom glazbenom svijetu. Jednostavno tragam za izvrsnim skladbama, pri čemu nastojim pronaći način kako ih povezati s pričom s albuma.

Nikad ne dođem u napast snimiti album koji će sadržavati isključivo djela Georgea Gershwina ili Theloniousa Monka jer želim imati potpunu slobodu u odabiru skladbi koje omogućuju kreiranje svih tih boja kojima možemo slikati.”

Novi album započinje obradom Stingove skladbe “Wrapped Around Your Finger” koja u njezinoj izvedbi, uz podršku Breckera, povremeno poprima obilježja world-musica. U nastavku je, osim vlastitih skladbi koje čine veći dio njezina repertoara, pa tako i na ovom albumu, uz tek nekoliko jazz-standarda uvrstila i izvedbu skladbe “I Mean You” kultnog jazz-pijanista i skladatelja Theloniousa Monka čija djela često uzima kao predložak za svoje improvizacije.

Na pitanje zašto voli izvoditi njegova djela odgovorila je: “Monkova je glazba prepuna humora. Mnogo je sitnih zamisli unutar njegovih melodija koje mogu poslužiti kao osnova za improvizacije. Svaku ih večer sviramo drukčije. Odsviramo melodiju, a poslije toga sve je improvizacija. Očaravajuća je vrsta osjećaja za humor koja se razabire kroz sviranje u i izvan tempa. Osjećamo tempo, ali ponekad ga apstrahiramo, a publika i dalje čuje melodiju ili njezine fragmente.”

Upravo u izvedbama uvrštenim na ovaj CD, osim estetike bliske klasičnoj glazbi, osjeća se ta strast prema poigravanju s poznatim glazbenim obrascima i spontanim improvizacijama, što daje posebnu draž njezinoj glazbi i čini ju posebnom.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 7. veljače 2010.)