Carly Rae Jepsen i “Dedicated”: Kad obično postane neopisivo

Prošlo je četiri godine otkako je Carly Rae Jepsen postala kroničarkom tradicionalnih ljubavnih priča za  novu generaciju slušatelja. Njezine pjesme su nadajuće i romantične, suprotne cinizmu modernog doba, bogate razigranim melodijama i dosjetljivim stihovima. “Emotion“, treći studijski album kanadske kantautorice, bio je projekt na kojem su ekstremi sveobuhvatne ljubavi i popratne boli ostvareni suosjećajnim pričama i toplim motivima. Kinematografski opseg i precizna izvedba djela utemeljili su Jepsen kao underground miljenicu te umjetnicu s izraženim darom enkapsulacije svakodnevnosti u začaravajuće dobra pop ostvarenja.

“Emotion“ je jednostavno jedan od najboljih pop albuma desetljeća. Umjesto nametanja proizvedenog i lažnog karaktera javnosti, Jepsen se potpuno usredotočila na rad i njegovu kvalitetu. Njezin repertoar obiluje estetskim i emocionalnim detaljima toliko prepoznatljivim da su zapravo zaslužni za otvaranje posebne stilske niše. Iako se može prigovoriti na nedostatak osobnih pojedinosti, perceptivna praznina u srcu rada više se osjeća kao čin velikodušnosti, a ne kao utaja ili fasada. Na taj način pjesme postaju medij za projekcije osnovnih emocija slušatelja što se naposlijetku nagrađuje cikličkim osjećajem ushićenja i rezolucije.

Na najnovijem albumu “Dedicated“ glazba se podvrgava suptilnoj, zreloj evoluciji dok istovremeno ostaje odana čvrstim uvjerenjima i stilskim smjernicama utemeljenim na prethodnom izdanju. U usporedbi s “Emotion“, “Dedicated“ je emocionalno oštriji i koncizniji album s manjom dozom teatralnosti, ali postojanom uglađenošću koja omogućava nadogradnju ljubavnih motiva, prelazeći preko romanse euforičnih početaka do gorko-slatkog finala. Produkcija, umotana u jači zagrljaj utjecaja 80-ih, služi kako bi snažno podržala narativnu strukturu albuma kao i vokalnu izvedbu pjevačice.

Naslov albuma, zajedno s pjesmama poput “Want You in My Room“ te “Everything He Needs“, ukazuje na novostečenu lakoću izražaja vlastite seksualnosti, dok “Party For One“ djelo zatvara sličnim motivom, no u trenutku završetka veze. “Party For One“, avanturistički singl s ciljem osnaživanja karaktera u mjestu samoće, kolekcija je varirajućih emocija koja kulminira pobjedničkim stanjem smirenosti.

“Dedicated“ započinje s “Julien“, pjesmom koja postavlja ton cijelom projektu. Oštre gitare i instrumentacija uronjena u disko utjecaje doprinose opojnoj atmosferi kao i ukupnoj sjajnoj produkciji. “Julien“ donosi zanimljiva odstupanja od prihvaćene glazbene formule koja album često optimistično istražuje. “I’ll Be Your Girl“ započinje snažnom bas linijom izvučenom iz indie-rock kompozicije s početka stoljeća. Pjesma naposlijetku skače u šarenu i ekscentričnu instrumentaciju koja daje savršen primjer zašto je “Dedicated“ toliki uspjeh. Obvezuje se na nešto neočekivano i divlje, dok paralelno održava emocionalnu potentnost.

Podsjetimo se kako je album sačinjen od čak petnaest pjesama, no način na koji projekt teče te postiže suosjećanje sprječava pojavu dosade i nezainteresiranosti. Naravno, ne mogu tvrditi kako sve komponente dolaze do potencijalnog vrhunca. “The Sound“ je osobno najočitiji primjer nedorečenosti, gdje se pjesma nakon genijalne gradnje nažalost ruši prelaskom u repetitivan i monoton refren. Pored nekolicine sličnih trenutaka, “Dedicated“ se može pohvaliti optimističnim krajolikom prožetim gotovo savršenim pop skladbama. “Now That I Found You“, “Happy Not Knowing“, “Too Much“, “Feels Right“, “Real Love“ samo su neke od neosporno šećerastih pjesama s pažljivo konstruiranom i živom instrumentacijom, stilski upečatljivom prezentacijom te konceptom sa srcem među grudima.

S “Dedicated“, Jepsen dokazuje da ima još mnogo toga za ponuditi pop glazbi te da zna zadržati dosljednost ispitivanja kroničnog ljudskog stanja. Predanost glazbi izjednačena je s pronalaskom prave, iskrene ljubavi bez zaobilaženja padova koji se nalaze na putu. Način na koji je prikazan umjetnički rast, bez gubitka jedinstvenosti i mladenačkog optimizma, čini “Dedicated“ majstorskim pothvatom. Konačno, objašnjenje fascinacije s Jepsen ne uključuje neku vrstu izvijanja razuma, invencije ili nepotrebnih komplikacija. Kao i prethodno djelo, “Dedicated“ nam predaje detaljiziranu naraciju s nedorečenim protagonistom u nadi kako ćemo mi, slušatelji, nadopuniti namjerno ostavljene praznine. Ovo je način stvarne predaje glazbi, ne pasivnog prihvaćanja.