Caribou
Suddenly
Datum izdanja: 28.02.2020.
Izdavač: City Slang/Merge Records
Žanr: Elektronika, Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
U ovim neobičnim vremenima koja su me zatekla (ne)spremnu teško je pisati o ičemu izvan tom razdoblju odgovarajućeg konteksta, pa tako i o muzici, o muzici u doba korone. A rekla bih da je teško pisati i općenito: od početka do kraja tjedna proživljavam(o) jedan ”Groundhog Day” scenarij gdje me osjećaj lijenosti beskonačne nedjelje navečer rijetko kad napušta, ostavljajući mi jako malo volje za preslušavanje novih izdanja upravo sada kada imam sve vrijeme ovog svijeta da napravim isto. I tako mi se posljednje izdanje Dana Snaitha (Caribou) već nešto manje od 3 mjeseca nezasluženo nalazi u čekaonici za preslušavanje koju nikako da posjetim, baš kao što je u ljudskoj naravi da odgađaju posjet čekaonici doktorove ordinacije jer „nemamo vremena“. A zaista nije fer da preslušavanje albuma „Suddenly“ uspoređujem s nevoljkim odlaskom doktoru.
A jednom kad sam ga konačno preslušala, trebalo mi je vremena da ga poslušam još jednom i još jednom i još jednom. Jer pisanje osvrta na album nakon tek jednog slušanja usporedivo je s davanjem urina sat vremena nakon obroka: nalazi neće biti ispravni. I tako sam još malo vremena provela u iščekivanju da mi se dojmovi slegnu. U međuvremenu sam se nekako navikla, ako ne čak i zavoljela ove beskonačne karantenske nedjelje u kojima sam, nakon preslušavanja novog izdanja Dana Snaitha, pronašla tu koronom gotovo ugašenu volju za preslušavanje noviteta. Što dovoljno govori o izdanju na koje ću se sad osvrnuti.
Svatko tko je iole upoznat sa stvaralaštvom Dana Snaitha, posebice projektom Caribou, zna koja je glavna karakteristika njegove glazbe, mada je možda ne može najbolje pretočiti u riječi; ovo je moj skromni pokušaj da napravim isto.
Dan Snaith poigrava se sa intimnom stranom plesne glazbe, razlaže house glazbu na primarne, ogoljene emocije kako bi, da se nespretno izrazim, kreirao jedno jednostavnije raspoloženje. Rezultat? Maštovite skladbe nošene nježnim vokalom. To se osjeća i na posljednjem izdanju ”Suddenly” – možda više nego ikad.
U pjesmi ”Home” semplira istoimeni singl Glorie Barnes, opskurne soul pjevačice koja je svoju karijeru započela krajem šezdesetih. Precizno je obuhvatio emocije jedne zadovoljne, ispunjene žene i osvježio toplo pamćenje (a nekima zasigurno i otkrio) na lik i djelo Glorie Barnes – barem sudeći po najsvježijim komentarima na originalnoj pjesmi na Youtubeu.
Preslušavajući ”New Jade” gubimo se u osjećaju svježeg početka, u jedva dočekanom osjećaju ispunjenosti a naposljetku i iscjeljenja – hip hop instrumentacija i sempliranje nas sasvim pomalo dovode do tog katartičnog iskustva, upravo u ovom trenutku u vremenu zaista potrebnom.
Ipak, Snaithov glas do mene najviše dopire na pjesmi ”Never Come Back”, zaluđenoj klavirskoj pjesmi u kojoj se prisjeća svoje prošle veze: dobar dio pjesme on se samo dotiče naslova, da bi, svako tu i tamo, iznenada ispostavio još malo teksta, obogativši tako skladbu novim slojevima nježnosti i ranjivosti. Ono po čemu je Snaithovo stvaralaštvo posebno jest vještina da ostvari sličnu nježnost kao i u ”Never Come Back” čak i kada glas nije toliko izražen: u pjesmi ”Ravi” on prelama semplirani vokal, a zatim odjednom ulijeće kako bi otpjevao tek nekoliko riječi.
Albumom ”Suddenly”, Snaith se pomalo odmiče od plesnog podija, zadržavajući elemente house glazbe, ali podarivši im lirični karakter. Bilo kako bilo, koji god pristup Snaith izabrao glazbi, stavio on svoj vokal ili elektroniku u prvi plan, izdanjem „Suddenly“ uspio je zadržati moju emocionalnu investiranost, i to u ovom (post)apokaliptičnom razdoblju u kojem nerijetko pomislim da je emocionalna investiranost stvar prošlosti. Ulažući svoje vrijeme i emocije u ovaj album pronašla sam volju za posjet čekaonici s novim izdanjima spomenute na početku recenzije. Zaključak: svakome tko se u posljednje vrijeme osjeća pomalo malodušno, recept za izlječenje je vrlo jednostavan: stavite Caribou virus i Corona virus u ring. Meni je upalilo!
