Carevi moderne progresive

    1016

    Neal Morse

    LIVE Momentum

    dvd Live

    Datum izdanja: 18.02.2013.

    Izdavač: InsideOut Music

    Žanr: Progressive Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Momentum
    2. Weathering Sky
    3. Author Of Confusion
    4. The Distance To The Sun
    5. Testimony Suite (Sleeping Jesus, Prince Of The Power Of The Air, The Promise, Wasted Life)
    6. Thoughts Part 5
    7. The Conflict (From Sola Scriptura)
    1. Question Mark Suite (The Temple Of The Living God, Another World, Entrance, Inside His Presence)
    2. Fly High
    3. World Without End
    4. Crazy Horses
    5. Sing It High
    6. King Jesus
    7. Bonus: A Long Strange Journey – Tour Documentary (Edited By Randy George)
    1. Momentum
    2. Weathering Sky
    3. Author Of Confusion
    4. The Distance To The Sun
    5. Testimony Suite (Sleeping Jesus, Prince Of The Power Of The Air, The Promise, Wasted Life)
    1. Thoughts Part 5
    2. The Conflict (From Sola Scriptura)
    3. Question Mark Suite (The Temple Of The Living God, Another World, Entrance, Inside His Presence)
    4. Fly High
    1. World Without End
    2. Crazy Horses
    3. Sing It High
    4. King Jesus

    Još se nije pravo ohladilo, mnogima vjerojatno niti pravo sjelo aktualno studijsko izdanje “Momentum“, a Neal Morse ga je već pretočio u još jedno koncertno.

    Nakon što je prošli album “Testimony 2” popratio s “Testimony 2: Live In
    Los Angeles”, svoj koncertni follow-up dobio je i spomenuti studijski
    uradak, za koji je materijal snimljen 11. listopada 2012. u High Line
    Ballroomu u New Yorku. Dakle, Neal kao da polako kopira ‘običaje’ Dream
    Theatera u kojima bi svaki studijski album morao biti ispraćen
    koncertnim izdanjem.S tom razlikom da njegova glazba djeluje poprilično svježije i daleko manje potrošeno u odnosu na onu najpoznatijeg prog-metal benda, no o tome možda nekom drugom prigodom. Zanimljivost ovog izdanja, ili jedna od njegovih zanimljivosti, leži u činjenici kako su uz ‘starosjedioce’ Neala Morsea, bubnjara Mikea Portnoya i basista Randya Georgea, preostala tri glazbenika, Adson Sodre (gitara, vokal), Bill Hubauer (klavijature, saksofon, violina, vokal) i Eric Gillette (klavijature, gitara, perkusije i vokali), angažirani nakon audicije na YouTubeu. Ne baš najoriginalniji, ali svakako neuobičajen postupak odabira glazbenika za bend, no prema svemu sudeći audicija je napravljena poprilično temeljito i vjerojatnost da su izabrani najbolji vrlo je velika.

    Osim što su se dobro nasvirali, očito su se u tom kratkom periodu, sudeći prema Nealovim riječima, i jako dobro zabavili, a ovo koncertno izdanje namijenili svima koji bi htjeli, a nisu mogli biti na tim koncertima. Dva sata i 45 minuta donijela su prepoznatljivu kombinaciju melodičnih i dijelova s težim, konfliktnijim, progresivnim konstrukcijama, a prevelika zapetljanost dugih naslova, onih preko 20 minuta, kojih ima četiri i potencijalna su opasnost za nepripremljenog konzumenta, izbjegnuta je dijelovima, ali i kompletnim pjesmama s jačim omjerom melodija i više catchy ritmova. Istina, ima u njima, pogotovo u onima baladnijih, odnosno mirnijih/sporijih ritmova, oveća količina melankolije, ali zato u kontinuitetu zadržavaju napetost.

    Muziku podržava

    Pa su tako dosta puta i tradicionalno suzdržaniju progresivnu publiku na svom kraju navukle na pljesak i uzvike odobravanja, koji kao da iskazuju ispuhavanje nakon proživljavanja ‘težih’ trenutaka. S obzirom da je i sam multiinstrumentalist, očito je da Neal i u cjelokupnoj glazbenoj konstrukciji svog benda puno polaže na što dotjeranije izvedbe, pa se tako osjeća, a još više čuje, potpuna harmoničnost, kao da se radi o ekipi koja duže vrijeme radi skupa. Bilo da su u pitanju emotivnije akustične ili piano izvedbe, agresivnije gitare i bubnjarski rad ili njihove staloženije inačice, uozbiljeni orkestralni aranžmani, klavijature s jačim neoklasičarskim karakteristikama, a nadasve široka lepeza vokalnih izražavanja s osjećajnijim intonacijama, kao i onih s grubljim i potentnijim izvedbama, sa sugestivnim višeglasjima i krajnje proživljenim i uživljenim interpretacijama. To se posebno odnosi na dio s razigranim pjevanjima u kojima je ponekad teško razaznati koji su glavni, a koji prateći vokali.

    Momentum” nudi melodični kontinuitet i refrensku preuzvišenost, laganija “Weathering Sky” emocionalnost uz mekoću pjevanja, a “Author of Confusion” ovdje je energičnija u odnosu na original s albuma “One” (2004.), s tehnički zahtjevnijim formama nešto bližim progresivnom metalu. Prvi dio djeluje više usmjeren ka klasičnom tehniciranju, u kojem se svojim proširenim solom dobro snalaze i klavijature, dok drugi donosi više osjećaja i prisnosti, pogotovo u pjevanjima, koja poprimaju liturgijske karakteristike. Prekrasnih baladnih ritmova nalazimo u Spock’s Beardovom klasiku “The Distance To The Sun” s albuma “Day For Night” (1999.), uz naglašenija višeglasja, piano i akustike, orkestralijama je obilježena još jedna lijepa balada, “Fly High“, a baladni i srednji ritmovi i mirnoća izvedbi dominiraju u 21 minutu dugoj “Question Mark Suite (The Temple of the Living God, Another World, Entrance, Inside His Presence)” s krasnim klasičarskim interludijem uz piano i vokale, koji zdušno i glasno pozdravlja i publika.

    Testimony Suite” kompleksniji je naslov, također oko 21 minute trajanja, s početnim akustičnim dijelovima, ali u kojem nailazimo i na puno tehnički zahtjevnijih dijelova, ali i jak odjavni utjecaj piana i orkestralija, dok “Thoughts Part 5” nudi kaotičniji uvod uz dramatičniju violinu u kontrastu sa žestokim riffom i bubnjem, te hard rocku sklonije klavijature. U kompletnoj formi još je i energičniji miks riffa, te sola na basu i gitari, pa tako ispada metalu sklonija stvar, no raskošniji je orkestralni elementi ipak zadržavaju i održavaju u prog-rock okvirima. Od zahtjevnijih, čak najzahtjevnijih naslova, tu je još i “World Without End” u trajanju od 33 minute, stvar s novog albuma, dok više melodičnih kontinuiteta s pravom možemo očekivati (i dobiti) od “Crazy Horses” i “King Jesus“.

    “LIVE Momentum” još je jedan u nizu dokaza koliko su Neal Morse i njegova ekipa moćni glazbenici uživo i kolika doza kompetentnosti izbija iz različitosti njihovih izvedbi. Kao i još jedan dokaz koliko su glazbenici progresivne rock/metal orijentacije uvjerljiviji, precizniji, konstruktivniji, samim time i bolji od onih pojednostavljenih glazbenih formi, koji godinama ‘peglaju’ iste ili jako slične kompozicije na kalupima koji nikako da se potroše.

    Naravno, ‘problem’ je da ovo nije glazba za ‘hopsanje’, samim tim otpada mogućnost sveopće joj ‘primjene’, no iako joj njezina sofisticiranost i profinjenost donosi manje publike, s druge strane je bolje jer je to ipak ona posebnijeg ukusa i profila.

    Muziku podržava