Cane u proširenom izdanju

Iako je riječ o dva različita benda koja povezuje isti pjevač Zoran Kostić-Cane, “Sirotinjsko carstvo” Partibrejkersa i istoimeni album novog sastava Škrtice, teško je izbjeći usporedbe između ta dva izdanja.

I jedan i drugi njeguju eksplozivni blues, Partibrejkersi su po tom pitanju sažetiji i fokusiranjiji, dok Škrtice imaju više raznorodnih rješenja u arsenalu. I jedan i drugi album prikazuju Caneta kao pomahnitalog propovjednika koji se bori za pravu stvar, za duhovnost, za slobodu, za toleranciju i Cane je po tom pitanju uobičajeno uvjerljiv. Razlikuju se nijanse, i kako već blues i vrag idu skupa, vrag je u nijansama. Škrtice su sastav koji može odsvirati svašta, u svakom momentu krenuti u neplanirani ‘jam session’ i pritom zvučati intrigantno. Ne čudi što potpisniku ovih redaka dulje pjesme zvuče zaokruženije i uvjerljivije, gdje svi dobiju prostora i vremena da se zavrte na svoju radnu temperaturu. Gitare sviraju Boris Mladenović iz Jarbola i Vladimir Kolarić iz Velikog prezira, bas Boško Mijušković i bubanj Danilo Luković – potonja dvojica su ritam sekcija iz Straight Mickey and the Boyz. Boško pak još surađuje s hrvatskom grupom Seine, no to je sada druga priča.“Ljudi ne žele istinu da čuju” i “Materija grob duhu sprema, za osećanje mesta nema”, urla Cane poput svećenika zgađenog suvremenim svijetom. “Tu je bio čovek, a sada ga nema, prijavljujem nestanak čoveka” je stih koji podsjeća na “Tražim čoveka među ljudima” na “Sirotinjskom carstvu” i zvuči upravo generički. Šteta, jer je u toj pjesmi, po nazivu “Kulise“, ostatak grupe kreirao muzički tornado.

“Hit” pak atmosferom podsjeća na “Vrtim se”, “Paranormalno” asocira na “Paranoje”, dok tmasta “Horizonti” pokazuje idealan omjer delikatnog gitarističkog pikanja i distorzirane buke, što je čini najboljom pjesmom na albumu. “Sit sam svega, sit sam sebe, ko će iz mrtvih da nas izvede?” donosi Caneta na mračan teritorij Marka Lanegana.

Cane je čovjek kojem je vjera sve, on ne pjeva, on samo vrlo glasno razmišlja uz muziku, dok ostatak ekipe svira potentan, psihodeličan, melodičan i eruditski rock’n’roll. Iako je većim dijelom vrlo uvjerljiv, debi Škrtica ipak nema oštrinu “Sirotinjskog carstva”, no dovoljan je broj aduta da bude proglašen uspjelim ostvarenjem koje će svoju nadogradnju dobiti na koncertima koji predstoje.