Čager zaslužio kolekciju hitova

Čovjek koji je u sebe ušmrkao bijelog praha više nego sve naše kvazi-zvjezdice zajedno, koji je u krevetu obljubio 65 milijuna žena, svađao se (i još se svađa) s policijom zbog prebrze vožnje i koji voli dobro bijelo vino više od svega… Jay Kay? Jamiroquai?

Ajmo za sada to poistovjetiti, jer ipak je Jay Kay vođa i pjesmopisac za Jamiroquai. Uz dužno poštovanje svim glazbenicima bez kojih bi sve ovo zvučalo puno lošije i siromašnije, ruku na srce, kad vam netko kaže ‘Jamiroquai’ sjetite li se lica tamo nekog klavijaturista ili onog omalenog blesana koji sa šeširom skače i pleše po pozornici?

Dakle, taj čovjek zabavljao nas je jedno dugo razdoblje i osmislio taj neki bučkuriš acid-jazz-funk-pop-disco mjuze. I meni je malo teško povjerovati da je on tu već 14 godina, ali takav, iako neokrugli, jubilej zaslužuje da ga se obilježi kolekcijom hitova. U ovom slučaju, moram napraviti iznimku u mržnji svih ‘best of’ albuma i reći da je ovo jedan album koji bi baš svi ljubitelji glazbe trebali imati u kolekciji.

Sjetite se samo svih njegovih hitova koji su se puštali kod nekoga doma, i sad sve te hitove pljusnite na isti disc i dobit ćete rješenje onog problema da CD vadite iz playera nakon prve tri pjesme.

Ne zaslužuju ‘best ofovi’ da se prolazi kroz pjesme, već je dovoljno spomenuti da je opet ovdje sve uredno posloženo kronološki po albumima, da su tu svi njegovi (ili njihovi, pardon) najuspješniji trenuci kao “Love Foolosophy“, “Cosmic Girl” i “Space Cowboy“, počeci njegove karijere i cijenjene pjesme koje su definirale njihov (ili njegov) zvuk “Too Young Too Die” i “When You Gonna Learn“.

Naravno da su kao zamka pravim fanovima koji već imaju sve originalce, ovdje ubačene ‘dvije ekstra potpuno nove super pjesme’ “Runaway” i “Radio” koje su sasvim fora, ali mislim da je i dosadašnjim hitovima već sve rečeno.

Jamiroquai je uspio (još uvijek me muči dvojba gledati prema ovom imenu u jednini ili množini) disco sedamdesetih pretočiti u moderne, ali nimalo nabrijane zvukove, pa je jedan od rijetkih koji je ljude uspio rasplesati sa gitarističkim rifovima, bubnjarskim grooveom, funky bas linijama i pitomom atmosferom.

Jedan savjet za slušanje ovog albuma možda bi bilo uključivanje ‘random’ funkcijom, jer nikako ne mogu shvatiti kako baš nijedna izdavačka kuća ne želi (ili ne zna) složiti ‘best of’ razbacan po godinama.

Drugi savjet je da se na tulumima napokon makne od današnjeg ‘domaćeg’ melosa (svi znamo o čemu je riječ) i da napokon svi shvate da je ova muzika totalna dizalica i pozitiva. Kakvu god vrstu voljeli.