Buntai “Geneza”: zagrebački trojac ponovo progovara u ime generacije

Vratimo se u kolovoz kad sam se prvi put susrela s Buntaiom, potpuno spontano, usred jedine ljetne večeri kad je padala kiša i bilo je hladno. Nasreću, vremenska prognoza koja se žustro protivila nastupima pod golim zvjezdanim nebom, nije spriječila zagrebačku trap trojku da odradi svoj nastup uživo. Da tog dana Buntai nije nastupao na varaždinskom tlu zbog lošeg vremena, ove recenzije, kao ni jedne druge trap recenzije iza koje stojim ili ću stajati u budućnosti, ne bi bilo. Buntai me tad nagnuo na shvaćanje da trap doista ima smisla i dao mi povod da trenutno najaktualniji glazbeni žanr među mladima počinjem dublje istraživati. Isti je taj spomenuti trojac, kojeg čine Yung Bude, Dipsi i Boki, na početku 2022. objavio novi album “Geneza”. Pred nas je servirano petnaest pjesama zaokruženo neizmjerno zanimljivom i vrhunski odrađenom naslovnicom albuma.

Radnja njihova djela počinje in medias res, singlom “Nacrtana” koji je vani već dvije godine, a kroz to je vrijeme skupio simpatije publike. “Nacrtana” je pjesma s tipičnim trap beatom u kojoj je autotune dobro poznati pojam. Iako na autotuneu nisu štedjeli, trojac je shvatio kad treba stati s doziranjem istog kreirajući vokale koji su prihvatljivi slušateljima trapa, ali onima koji inače ne slušaju taj žanr, isprogramirani glasovi “Nacrtane” bi mogli biti previše. Tematski gledano, Buntai već prvom pjesmom uvodi u svoj svijet ljubavi pričajući priče s kojima se mladi mogu poistovjetiti. Odmah iza “Nacrtane” dolazi pjesma “Prodane duše”. Kratki pjesmuljak, u kojem vokali zvuče kao robotska zvučna masa, naglasak stavlja na refren (“Prodane duše, mijenjale bi život za uspjeh”), a on odiše cringeom. Prvim pjesmama s novog izdanja, temelji nisu najstabilnije postavljeni, no Buntai trećom pjesmom “Plan B” s izdanja uvjerava da su oni i dalje kvalitetni akteri hrvatske trap scene.

“Plan B” započinje laganim tonovima akustične gitare nakon kojih slijedi vers Yung Budeta. Njegov se stih ponavlja nekoliko puta kroz pjesmu, a takav se raspored iste pokazao idealnim jer mu je glas u “Planu B” doveden do razine na kojoj je vrlo ugodan za slušanje. Refren zbilja neizmjerno godi ušima što ovu pjesmu čini mojim favoritom s albuma. Priča o “snovima koje su pretvorili u istinu” odlično je ukomponirana u trap melodiju. Iako se Buntai na kratko uzdigao iz prosjeka, u njega ponovno zaplivaju singlom “Mislim da imam problem” koji je izašao uz videospot. Površan i predvidljiv tekst uz jednako tako ne zanimljiv beat mogao bi proći samo kao pozadinska pjesma za reklamu mercha prikazanu u spotu.

Buntai je na “Genezu” doveo nekoliko zvučnih imena, a među njima je i KUKU$ s kojima su surađivali na pjesmi “Droge”. Dakako, ovo nije prva suradnja zagrebačkih trapera, već je ona bila na pjesmi “Roxtar” koja je planula među publikom i odvela ih na prvo mjesto slušanosti na Deezeru 2019. godine. “Droge”, za razliku od “Roxtara”, nisu dobile takav publicitet, a razlog tomu vjerojatno se krije u prosječnosti pjesme. Na pjesmi “Droge” najviše se istaknuo Goca R.I.P. iz KUKU$a sa svojim versom, a i stihovi su ostalih članova KUKU$a i Buntaia jednako lako pamtljivi. Osim suradnje s KUKU$om, Buntai je pjesmu za “Genezu” stvorio i s Ružnim Pačetom. “Panxtar” počinje direktno, bez pravog uvoda, versom Pačeta kojem očito nedostaje energije i bizarnosti koju Ružno Pače inače nosi sa sobom. U “Panxtaru” se krije jedan od najboljih strofa s albuma, onaj koji pjeva Yung Bude, a upravo njegove rečenice potkrepljuju pjesmu pričom i daju joj određenu dubinu.

Predah od pjesama s vokalima dao je Dipsi sedmom skladbom “VII”. Njegov beat osvježenje je izdanja i daje vjetar u leđa za preslušavanje ostatka “Geneze”. “Miris plastike” spoj je nekoliko nespojivih glazbenih zvuka – od SF beata do brzog i dubokog repanja. U ljubavne se vode vraćamo pjesmom “Upute za ljubav” koja definitivno jest jedna od boljih s albuma. Inovativni beat u kombinaciji teksta Yung Budeta i HVΔLA čini pjesmu iskrenom i smislenom, a lako pamtljivi refren odličan je za zadovoljenje mase. Tema ljubavi prebacuje se na “Njen svijet” koji je također izašao ranije kao singl. Da Buntai čine vrsni tekstopisci koji redovito svojim tekstovima pogađaju u sridu dokazali su još jednom, a trojac je svoje tekstove posebno unaprijedio govorenjem o ženama s poštovanjem. Buntai dečki sebe predstavljaju kao ljude satkane od emocija, a na isti se način odnose prema drugom spolu. Iskrenost i emocija se u glazbi posebno cijeni, a Buntaiu to izvrsno polazi za rukom.

Velikim albumskim suradnjama još nije kraj, a idući je na redu Dino Blunt na pjesmi “Strobovi” koju je moguće čuti već neko vrijeme. “Strobovi” je pjesma za chillanje koju odlikuje dinamičnost, a sam se Dino Blunt savršeno uklopio među vokale dečkiju iz Buntaia. Nakon “Strobova” dolaze još dvije ljubavne pjesme “Lažem” i “Isto kao prije” na kojima ponovo potvrđuju svoju tekstopisačku kvalitetu, stavljaju dio sebe u djelo te samim time prodiru duboko u ciljanu publiku. Ljubavnim stazama i dalje hodamo pjesmom “Mene ništa nije prošlo” nastalom u suradnji s tam. Ženski vokal vrhunski se stapa s muškim vokalima, a upravo dodatak nježnijeg glasa pjesmi daje posebnu čar. Emocija je i u ovom slučaju definitivno prenesena, paranja srca nema, no osjet je iskren. Izdanje završava “Outrom” u kojem je naglasak na beatu uz govor neke osobe o merchu Buntaia. Beat odgovara priči koju zaokružuje.

Buntai nam je pružio album kojem očito nedostaje energije, pa samim time, ispada monoton. Sveukupno gledano, ne radi se ni o lošem, ni o dobrom izdanju, no zagrebački su momci pokazali da ambicije i potencijala ne nedostaje. Tekstovi su ovom sastavu doista savršeni, uzdigli su se iz mizoginije koja je izrazito snažna u domaćoj trap sceni zbog čega ih posebno cijenim. Buntai definitivno može bolje od ovog izdanja, Buntai će definitivno nadmašiti ovo izdanje, samo je pitanje kad će do toga doći.