Bombus
The Poet and The Parrot
Datum izdanja: 26.08.2013.
Izdavač: Century Media
Žanr: Hard Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Pet godina postojanja, period kojeg mnogi zovu jubilarnim, švedski rockeri Bombus proslavili su radno, odnosno objavljivanjem drugog studijskog albuma “The Poet and The Parrot”.
Bend je, naime, osnovan 2008. u Gothenburgu, a prije ovoga, predstavio se albumom koji je nosio ime “Bombus” i nije mu baš priskrbio neku veću brigu za i oko njega. “The Poet and The Parrot” ima zato puno veću šansu da mu to omogući, prije svega zbog izdavača, zahvaljujući kojemu će biti dostupan praktički u svakom kutku svijeta.
Kao glavna stvar ističe se kontinuirano korištenje dual vokala, gitaristi Feffe i Matte i pjevaju zajedno u svim pjesmama, a vokali su im uobičajeno prašinasti, hrapavi, grubi, mačistički, ali usprkos tome izrazito primamljivi. U gitarama slušamo puno heavy jasnoće, ali i niskih, mračnijih i muljevitijih stoner/doom tonova, solaže su zamamne, zapažene i uspravne, u stožernim bubnjevima nalazimo veliki opseg dinamičnosti, naglašeno su šaroliki, sa stalnim stremljenjem ka prijelazima, dok basevi svojim dubiozama direktno ‘napadaju’ slušateljevu nutrinu. Iako je u najvećem dijelu skladan u srednjem i sporom ritmu, kako album prolazi, pjesmu po pjesmu, ne osjeća se dosada, već puna uravnotežnost i odmjerenost i teško će se doći u iskušenje da se preskoči neki track.
U red bržih naslova spadaju “Enter The Night“, koji je u većem dijelu Motorheadovski speed rock sa maksimalno razigranim bubnjevima i nešto čišćim i sporijim ritmovima prema kraju, te “Apparatus“, stvar koja počinje sporo, a u nastavku nudi raskalašenije thrash/punk rock ritmove s melodičnim heavy solom i atmosferskim plaštem.
Kontinuirano iskrcavanje melodičnih riffova, malo elektronike, tvrde i zamračenije ritam sekcije, clean solo i naglašeno dual pjevanje karakteriziraju progresivniju pjesmu “The Poet and The Parrot“, a “Liars” je spora stvar s melodic/doom osnovama. “Master The Reality” je sabijena, masna, sočna srednjeritmična stoner/heavy stvarčina, a “Into The Fire” psihodelična, spora, doomerska u uvodnom dijelu, a u kasnijem tijeku trajanja ipak nešto otpuštenija, progresivi orijentirana pjesma kojoj ne nedostaje niti melodijskih linija.
Za današnje glazbene normative i shvaćanja rocka kao jedine prave glazbene konstantne, Bombus istovremeno zvuči svježe i živo, ali i ostarjelo i potromljeno. Glazba mu se nedvojbeno bazira na povijesnim kretanjima, a opet, toliko je zanimljiva i aktualna kao da je baš jučer pronađena ispod nekog kamena. U konačnici, ima vrlo malo bendova koji su tako dobro spojili žanrove kao Bombus na ovom albumu, koji bi svoje poklonike, uz ostale, mogao potražiti i među fanovima, Motorheada, Mastodona ili Bohse Onkelza. I ne samo njima.