Bullet For My Valentine: Kulminacija neinspiracije

    259

    Bullet For My Valentine

    Gravity

    Datum izdanja: 29.06.2018.

    Izdavač: Spinefarm Records

    Žanr: Metalcore

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Leap Of Faith
    2. Over It
    3. Letting You Go
    4. Not Dead Yet
    5. The Very Last Time
    6. Piece Of Me
    7. Under Again
    8. Gravity
    9. Coma
    10. Don’t Need You
    11. Breathe Underwater

    Putanja karijere Bullet For My Valentine posljednjih godina bila je sve samo ne pravocrtna i kontinuitetna. U jednom trenutku su bili najveći moderni metal bend iz Ujedinjenog Kraljevstva, punili stadione i arene te samo povećavali fan bazu. No, tad su se stvari promijenile, naravno, ne na bolje. Album “Temper Temper” iz 2013. može se smatrati krucijalnom točkom njihova koračanja unatrag u razvoju kao benda koji je u svojim počecima nosio potencijal nasljednika Metallice, na što se danas ne mogu osvrnuti drugačije nego ironičnim smješkom.

    Zadnjih godina, bend se nekako pokušao vratiti zvuku prvog albuma, ali i taj je pokušaj dočekan indiferencijalno. Sada su ovdje s novim, šestim albumom, “Gravity”.

    Muziku podržava

    Početna “Leap of Faith“, je donedavne žešće riffove zamijenila laganom elektronikom i radio-friendly zvukom, i to je u biti ono što bi mehaničkim rječnikom rekli – stražnja vuča koja cijeli album vuče u identičnom smjeru. Možda bi čak i bilo zanimljivo da svaki iole bitan i nebitan metalcore bend nije to pokušao bar jednom, čak i bolje, tako da, sorry Bullet, ne impresionirate me.

    Over It” i “Letting You Go” su obje toliko neinspirirane stvari, s vjerojatno najglupljim lyricsima koje je Matt Tuck ikada složio. Riffovi i solaže koje su nekad krasile njihove pjesme (poslušati prvijenac “The Poison”) odsutne su na gotovo svakoj stvari na ovome albumu. Dodavanje elektronike kako bi se podigla atmosfera je sada već zapravo smiješno, kada je jedan Bring Me The Horizon godinama ranije to činio puno, puno bolje.

    Najniža točka izdanja je definitivno “The Very Last Time“, balada koja se još jednom oslanja na supermoćnim riffovima i genijalnim solaž… pardon, oslanja se na elektronici. Ponovno na elektronici, a to zvuči tako loše. Isprazno, i loše, a tekst “I’m not gonna punish myself when I know that the fault is not mine” zvuči kao nešto što je napisao tinejdžer u svoj dnevnik nakon što je najpopularnija cheerleadersica u srednjoj, nazovimo je Sarah, odbila s njime na maturalnu, pa brljavi po gitari i piše ovakve debilne tekstove. Iako tekstovi nikad nisu bila jača strana benda, prije su bar bili mlad bend, pa se tome nekako moglo progledati kroz prste, ali sad… Ne bih rekao, Matt, ne bih rekao.

    Album zatvara još jedna balada “Breathe Underwater” oko koje je jedino što se isplati istaknuti upravo to da napokon završava album.

    BFMV je teško kriviti jer su pokušali nešto drukčije, gotovo je nemoguće navesti bend koji nije, ali kada to napravite ovako loše, a činjenica je da ovaj album čak i nije nešto najlošije što su izdali, možda je vrijeme da se ozbiljno zapitate – što to dovraga radimo? Nažalost, “Gravity” je još jedan promašaj benda koji je mnogo toga obećavao. 

    Muziku podržava