Budućnost na temeljima prošlosti

Drugi album grupe čije ime nedvojbeno vuče na nešto slasno, u potpunosti opravdava sva očekivanja. Eponimskim prvijencem (“Baklava“, 2006.) obrađivali su makedonske narodne pjesme, no s “Kalemarom” otišli su korak dalje: gotovo čitav album njihov je autorski, nastao na tragu vlastite im baštine posve zaobišavši pojam ‘prostor-vrijeme’.

Neizmjerno je hrabro bilo upustiti se debitantskim albumom u istraživanje narodne glazbe, jer gotovo da i nema skliskijeg terena od rekonstrukcije tih melodija koje svi znaju i koje s vremenom poprimaju status nečega u što nije poželjno zadirati, a kamoli mijenjati ili prilagođavati.

Jednako tako, kada netko zna svoje znanje, onda ne postoji mogućnost bilo kakvog proklizavanja, čak štoviše sigurnost kojom su zračili na “Baklavi” mogla im je omogućiti da po tom istom ledu ne samo hodaju, već i trče.

Vječno znatiželjna i zaigrana ekipa Baklave (to što su se neki članovi promijenili ne znači da je napušten i duh, prvotna ideja vodilja) odlučila je napraviti vlastite skladbe na temeljima makedonskog folklora slijedeći uhodani minimalistički obrazac. Namjera im nije bila reproducirati stare narodne pjesme, čak ni stvoriti nove, već jednostavno stvarati glazbu i uživati u njoj svaki trenutak.

Ne treba trošiti riječi na objašnjavanja koliko je zahtjevno, osobito uz minimalni instrumentarij, izvesti ovakav zadatak, jer svima je poznato kako je danas uza svu tehniku moguće izvesti apsolutno sve.

Uvijek je moguće nakititi neku pjesmu, no ako forma kojoj ste se posvetili zahtijeva jednostavnost, ne postoji taj ton majstor niti računalo koje će napraviti da zvučite savršeno ukoliko to sami niste.

Neki će reći da za sve postoji vrijeme i mjesto, no što kada netko poput Baklave spoji ta dva pojma? Što kada ostanete u čudu i nemate pojma u koje vrijeme smjestiti njihove pjesme? Ne zato što su zastarjele, ne zato što su moderne, ne zato što su avangardne, već zato što su bezvremenske, univerzalne.

Sam pogled na popis pjesama otkriva što se njima želi dočarati, nadahnuće se crpi iz apstraktnih, teško objašnjivih tema i emocija, no glazbom ih je moguće dočarati. A kada ste majstori zanata, onda nije problem na autohtonim glazbalima kombinirati specifična, čuvena makedonska ora i 7/8 skladbe pridodajući im na jedan svojstven, ali nipošto nametljiv način, glazbeno okruženje koje imamo često priliku čuti.

Pomiješati makedonsku tradiciju i popularne stilove, te postići da skladbe zvuče bolje no što ova kombinacija ostavlja dojam na papiru, uistinu je briljantno i pohvalno.

World-music dobio je još jedne genijalce koji će na originalan način predstaviti svoje stvaralaštvo i stvaralaštvo svoga podneblja.