Bubnjevi bubnjaju previše pop

Početkom godine The Drums su proglašeni kao jedna od najvećih nada u 2010. po BBC-u, a djelomično su to i opravdali s istoimenim prvijencem “The Drums” koji je mogao biti i bolji.

Od pet finalista s tog ‘natjecanja’ Delphic su napravili najbolju stvar sa svojim prvijencem dok je ostatak ekipe pomalo razočarao, neki više, neki manje. Ellie Goulding je napravila blijedi elektro-pop album, Marina and the Diamonds na trenutke pokazuje svoju ‘posebnost’, spomenuti Delphic su oduševili s “Acolyte”, Hurts su ispali još jedna loša kopija ’80-ih., dok su The Drumsi bili nada i glavna perjanica indie pop-rocka.

Problem albuma “The Drums” leži u prevelikoj sličnosti pjesama, pa od kada se album zavrti slušamo vrlo slične melodije koje bih najlakše opisao kao pop verzija milenijskog indie rocka duboko ubačena u produkciju ’80-ih., čime smo dobili vrlo meke i pitke melodije koje su zasebno zabavne, ali na okupu odaju dojam dosade i monotonije.

Ponegdje kada više zagrebu u surf glazbu, The Drumsi pokazuju koliko mogu biti dobar bend, ali ih spomenuta produkcija često sputava u tome, pa više zvuče kao neki tribute bend, nego kao aktualan proizvod spreman za velike stvari.

Treba posebno istaknuti ljubavnu “Forever and Ever Amen” kao najbolju na albumu jer su u njoj spojili zaraznu synth-gitarsku melodiju s upečatljivim refrenom, a po dobrom svakako treba zapamtiti i ranije poznatu “Let’s Go Surfing“. Ostatak je samo solidan, s povremenim pozitivnim trenucima koji je istope u prosjek zbog repeticije sličnih glazbenih rješenja.

Preslušavanjem albuma “The Drums” može se reći da je on pod velikim utjecajem bendova tipa Vampire Weekend kada bi se oni više približili popu i surfu, pa tako vjerujem da The Drumsi mogu sakupiti zavidan broj obožavatelja, iako sam album ostaje kao malo razočaranje. Očekivalo se mnogo više od njih.

Duboko se nadam da se jedna od najvećih nada u 2011. (što se tiče indie rocka) The Vaccines neće obrukati kao ovogodišnji laureati, iako “The Drums” i nije toliko loš. S boljim producentom moglo se učiniti mnogo više, ali ovako smo dobili jedan pop album zvečećih gitara i zaraznih melodija kojeg je u komadu malo naporno slušati. Šteta, jer potencijal pjesama je neminovan.