Brutala i simfoničnost u dobroj kombinaciji

    1286

    Vesania

    God The Lux

    Datum izdanja: 27.09.2005.

    Izdavač: Napalm / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Rest In Pain
    2. Posthuman Kind
    3. Lumen Clamosum
    4. God The Lux
    5. Synchroscheme
    6. Phosphorror
    7. Lumen Funestum
    8. The Mystory
    9. Fireclipse
    10. Lumen Coruscum
    11. Legions Are Me
    12. Inlustra Nigror

    Poljska Vesania okupila se 1997. godine, 2003. godine izdala svoj prvi album “Firefrost Arcanum”, a dvije godine kasnije evo, slijedi “God The Lux”. Zanimljivo je to što je za vokale i gitare zadužen Orion – Behemothov basist, a na bubnjevima praši Darek ‘Daray’ Brzozowski iz Vadera.

    Pošto nisam upoznata s njihovim prvim albumom, mogu reći da je “God The Lux” došao kao veoma ugodno iznenađenje. Vesania je uspjela postići odličnu kombinaciju melodičnog blacka i deatha, makar bi ih po žanru definitivno svrstala u black, death daje samo težinu atmosferi.

    Orionovi vokali me dosta podsjećaju na Jona Nödtveida iz Dissectiona (ili možda čak i Shagratha, kada bi se maknula sva ona elektronika), a glazbeno su veoma blizu Dimmu Borgiru kako je zvučao na “Enthrone Darkness Triumphat” ili Emperorovom “In the Nightside Eclipse” (minus Ihsahnovo vrištanje kojeg u Vesanijinom slučaju nema).

    Muziku podržava

    Kod ovoga benda su mi veoma interesantna stvar klavijature kojima Vesanijine pjesme obiluju, ali nije došlo do toga da su klavijature ugušile sve ostale instrumente, a u kombinaciji s blastbeatovima i Orionovim vokalima dobivate uhu veoma ugodne melodije (u slučaju da volite black metal, per se). Nadalje, još jedan veliki plus ide za lyricse koji su depresivno/filozofske tematike i inteligentno sročeni.

    Zgodan detaljčić koji mi je zapeo za uho su tri minijaturna instrumentala, s dosta electro elemenata, koja su raspoređena po albumu, a nazvani su “Lumen Clamosum“, “Lumen Funestum” i “Lumen Coruscum“. U svakom slučaju, dobro dođu kao mali odmor od blastbeatova i kao malo oštriji rez između pjesama. Od ostalih pjesama posebno moram izdvojiti “Legions Are Me” i “Fireclipse” – mračne, simfonične s Dimmu Borgirovim “Mourning Palace” touchem.

    Jedan od najgorih i najiritantnijih detalja u cijeloj ovoj priči je praznina od skoro 25 minuta na posljednjoj stvari, potez koji nije ni originalan, a ni shvatljiv pošto cijeli album ima neki konceptualnih elemenata, pa taj audio vakuum, ničim izazvan, samo ide na živce. Osim te male zamjerke, “God The Lux” je definitivno album vrijedan slušanja, a Vesania bend vrijedan pozornosti.

    Muziku podržava