Brodolom na vidiku

    1338

    Alestorm

    Back Through Time

    Datum izdanja: 03.06.2011.

    Izdavač: Napalm Records

    Žanr: Folk Metal, Power Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Back Through Time
    2. Shipwrecked
    3. The Sunk’n Norwegian
    4. Midget Saw
    5. Buckfast Powersmash
    6. Scraping The Barrel
    7. Rum
    8. Swashbuckled
    9. Rumpelkombo
    10. Barrett’s Privateers (Stan Rogers cover)
    11. Death Throes Of The Terrorsquid

    Kada se prije nekoliko godina pojavio, Alestorm je bio skoro pa senzacija, a neki su ga čak i prozvali legitimnim nasljednikom tada polako odlazećih ‘metal pirata’ Running Wild.

    Osim ‘ikonografije’, glazba ta dva benda ima dosta oprečnosti, no ima i sličnosti, pa su takve usporedbe djelomično bile i na zdravim temeljima. Dakle, bend je nastao prije sedam godina pod nazivom Battleheart, objavio dva EP-a, 2007. potpisao ugovor s Napalm Records, pa zbog sličnosti imena s Battleloreovim promijenio svoje u Alestorm.

    Prije tri je godine objavio među dobrim dijelom metal populacije hvaljeni debi “Captain Morgan’s Revenge”, pa ‘opijen’ slavom brzo plasirao i njegov nastavak “Black Sails At Midnight” (2009.), a sada i “Back Through Time“. Početna euforija je splasnula, stvari su polako sjele na svoje mjesto, i na Alestrom se više ne gleda kao na neku senzaciju, nego na bend koji je tek malo osvježio prenapučenu power scenu, kojoj svaki, pa i najmanji povjetarčić dobro dođe. A i “Back Through Time” pokazao je da mjesta za euforiju doista više nema.

    Naime, radi se o uglavnom o dosta jednoličnim pjesmama, s klasičnim power-heavy obrascima prepunim catchy melodija po svim presjecima, udarničkih ritmovima, uz obilje duplog bas bubnjanja (čak preglasnog), pijevno-jurišnih refrena i naepiziranoj atmosferi, s implementiranim elementima folklora dosta nalik na one skandinavskih im kolega. Ako ovdje međusobno ne nalikuju, svog blizanca u najmanju ruku većina naslova može pronaći ne nekom od prijašnja dva albuma.

    Muziku podržava

    Iako se niti za te albume baš ne bi moglo reći da obiluju inovativnim karakteristikama, ovaj je dokaz da je i ono što se imalo – potrošeno. Ovdje se svašta nakrcalo, koješta ukrstilo, od solo i zborskih back pjevanja, pa harmonika, truba, violina, do zviždaljka, ima i synth eksperimentiranja ili orkestralnog aranžiranja, no sve to i nije baš donijelo neke značajnije pomake u konstrukciji pjesama. Prije će se tako dogoditi da se neki od ovih elemenata/instrumenata previše križaju, nego da su decentno i korisno posloženi. Uglavnom, sve je podređeno veseljikavoj mornarsko-gusarskoj tekstualnoj tematici s parodijskim ozračjem, pa se tako vrtimo ukrug (ili plovimo morskim bespućima) ispijajući hektolitre ruma ili stružući bačve.

    Također, malo je nespretno i to što je prvi dio albuma uglavnom zastupljen s bržim pjesmama, a drugi s onima srednjeg ili baladnog ritma, iako, ima to i nekih dobrih strana. Poput one da je bolji odvojen od slabijeg opusa. Uz morske valove, galamu, top i brze ritmove priča počinje s “Back Through Time“, koja je sa “Shipwrecked” već dokazala koncertni potencijal.

    The Sunk’n Norwegian” u početku neodoljivo podsjeća na Eluveitie, kasnije na Korpiklaani, naročito u refrenskim višeglasjima, a “Midget Saw” na Korpiklaani i Finntroll. Akustika na početku balade “Scraping the Barrel” skupa s orkestralijama naglašava teatralnost, a fine, čiste solažice i decentni vokali uobličavaju je u jednu od boljih pjesama na albumu.

    Ne znam je li najbolja, sli svakako najrazličitija pjesma je “Death Throes of The Terrorsquid” koja je u svojih skoro osam minuta (7:44) trajanja i uz gostovanje vokala Kena Sorcerona donijela dvije trećine ‘alestormovskog’ folk-powera, a u zadnjoj minuti iznenađujući black obrazac sa scream vokalima, blastbetovima i mračnim klavijaturama koji nalikuje na, recimo, “Mourning Palace” Dimmu Borgira.

    Da ju i smatramo najboljom, nije puno uspjela bitno popraviti kompletan dojam o albumu koji, istina, ima svojih svijetlih trenutaka, a oni se uglavnom nalaze u mračnijem, intrigantnijem i nešto inteligentnijem drugom dijelu albuma. Sve u svemu, njime je Alestormov brod tek uspio održati se na površini, no nastavi li ovako velika je vjerojatnost da će naletjeti na neki skriveni greben i doživjeti totalni brodolom. To ili nasukavanje u nekom plićaku realna je varijanta u budućnosti.

    Je li im slava ‘udarila’ u glavu ili su stvarno dosegli svoj maksimum s “Black Sails At Midnight” sada je teško reći, no idući će album sigurno dati odgovor i na to pitanje. I to odgovor na kojeg će mnogi sigurno čekati s velikim zanimanjem.

    Muziku podržava