Briljantan skok, potom lagani pad prema dolje

    2419

    Air

    Talkie Walkie

    Datum izdanja: 26.01.2004.

    Izdavač: Astralwerks / Dallas Records

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Venus
    2. Cherry Blossom Girl
    3. Run
    4. Universal Traveler
    5. Mike Mills
    6. Surfin’ On A Rocket
    7. Another Day
    8. Alpha Beta Gaga
    9. Biological
    10. Alone In Kyoto

    Počeli su briljantnim “Moon Safari”, nastavili nešto manje briljantnim “10 000 Hz Legend” i eto ih sada sa trećim albumom “Talkie Walkie“. Odmah na početku moram ustvrditi da je francuski elektronski duo Air, nažalost, zadržao putanju prema dolje. Na svom novom albumu Nicolas Godin i Jean-Benoit Dunckel potpuno su se prepustili akustičnoj elektronici, neodoljivoj snazi melankolije i zavodljivom popu.

    Ova mješavina na nekim mjestima poprima takve razmjere da je vrlo teško, gotovo nemoguće, prepoznati isti onaj bend koji nas je toliko oduševljavao na “Moon Safari”. Cijeli bi se album mogao opisati kao otužan soundtrack nekog otužnog i imaginarnog filma.

    Što i nije daleko od istine jer je jedna pjesma s albuma, “Alone In Kyoto“, i uvrštena na soundtrack jednog filma. Onog Sofie Coppole, “Lost In Translation”, samo što taj film, da se razumijemo, nije otužna već predivno inteligentna priča o dvoje ljudi izgubljenih u nepoznatom gradu i u vlastitim životima.

    Ono što “Talkie Walkie” također ima zajedničko s Coppolinim filmom je činjenica da se ni na albumu ni u filmu gotovo ništa ne dešava, ali je u upravo takvim trenucima sadržana sva ljepota koja vas tjera da nastavite gledati/slušati dalje.

    Muziku podržava

    Osim “Alone In Kyoto”, izdvojila bih gotovo pa pop pjesmuljak “Cherry Blossom Girl” koja, za divno čudo, nije iritantna kao većina pop pjesmuljaka, već je skroz prozračna i ugodna pjesmica i ujedno jedina na albumu koja se s lakoćom uvlači pod kožu.

    Run” je pomalo beskrvna i na trenutke naporna, kako to elektronska glazba ponekad zna i biti, “Biological” zvuči kao da je skladana za neku video-igricu, a “Another Day” se, kao i cijeli album, polako, ali sigurno kreće zrakopraznim prostorom.

    Dok “Alpha Beta Gaga” ima najveseliju melodiju na albumu, a možda i najveseliju melodiju koju su Air ikada skladali. Ujedno predstavlja i jedan od trenutaka na albumu u kojima pomislite kako je dobro što postoje bendovi poput Aira čija glazba može zvučati istodobno i zemaljski i kao da je s nekog drugog planeta, a opet toliko profinjeno da im se to što se ponekad izgube u svemiru može i oprostiti.

    Ipak je bitku s gravitacijom teško dobiti.

    Muziku podržava