Brian Fallon: Ugodna mellow-dramatika

    255

    Brian Fallon

    Sleepwalkers

    Datum izdanja: 09.02.2018.

    Izdavač: Island Records (Universal)

    Žanr: Folk-Rock, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. If Your Prayers Don’t Get to Heaven
    2. Forget Me Not
    3. Come Wander with Me
    4. Etta James
    5. Her Majesty’s Service
    6. Proof of Life
    7. Little Nightmares
    8. Sleepwalkers
    9. My Name Is the Night (Color Me Black)
    10. Neptune
    11. Watson
    12. See You on the Other Side

    Ako netko može tužnjikave tekstove, sjetna raspoloženja i bockanja po mračnim kutevima mnogih aspekata života staviti na repeat, a istovremeno ih učiniti optimističnim i uhu ugodnim, onda je to Brian Fallon.

    Radio je to s The Gaslight Anthem, učinio je to na prvom solo albumu, i sada, deset godina nakon “The 59 Sound“, s duplim premazom napravio je to i na “Sleepwalkers“.

    Muziku podržava

    Svi uobičajeni sumnjivci, utjecaji i uzori su tu, bilo glazbeno, vokalno ili referencijalno, ali kao Söze, Fallon je s obje noge čvrsto stao na zemlju, odbacio štap i proširio svoj repertoar. New Jersey, americana i pustinjske zalogajnice ovaj put više zvuče kao britanske ulice i londonski aerodrom, i to ne samo zbog jedne pjesme (“Watson“), a instrumentalni dodaci laganom folk-rocku su ugodni saksofon i klavijature (“Sleepwalkers”. Fokus je na Fallonovoj gitari koja uglavnom prva prati njegov pretežito melankolično-melodiozan, na rijetke trenutke povišen, a na još rijeđe trenutke simpatično vikanje (‘Stacy!’ u “Forget Me Not“).

    Kroz album se uglavnom protežu motivi snivanja i smrti, odnosno ljubavi poslije smrti, a plasirani su tako da su apsolutno neodbojni, dapače, privlačni su. Evo primjera:

    “Would you put your black dress on and visit my bones?
    And bring my football top and a scarf for the cold
    Playing melancholy songs that somehow made us
    Feel a whole lot better
    Well, I waited on the kingdom come and the trumpet blow
    In the cold, hard ground there’s some letters you wrote
    Would I get any rest from the wreck that I was with the living?
    Or would you just go on?”

    Brian ovog puta nešto izravnije piše o sebi, ali i dalje dovoljno nejasno tako da se svatko može staviti u prvo, drugo ili treće lice njegovih tekstova koji su eventualno na trenutke sladunjavi, ali uvijek zanimljivi i nikad predvidljivi. Refreni traju dugo i sastoje se od više slojeva, a ponekad zvuči kao da pjesma zapravo ima dva refrena, što ovdje nije problem.

    Klasični rock s utjecajima još klasičnijeg rocka, laganog punka i koječega srodnog, s bazičnim instrumentima, lijepom i interesantnom lirikom, hrpom melodije i zaraznih ritmova koji tek na dvije-tri stvari idu nešto sporije što može uzrokovati pospanost (jedna od njih je i “See You On The Other Side“, zaključna i jedina skroz akustična pjesma).

    Lice djeteta, glas ubojice, glazba koja vuče za uho i rukav – a još mu nije ni 40 godina.

    Muziku podržava