Breaking Benjamin: Tipično recikliranje materijala

    256

    Breaking Benjamin

    Ember

    Datum izdanja: 13.04.2018.

    Izdavač: Hollywood Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Lyra
    2. Feed the Wolf
    3. Red Cold River
    4. Tourniquet
    5. Psycho
    6. The Dark of You
    7. Down
    8. Torn in Two
    9. Blood
    10. Save Yourself
    11. Close Your Eyes
    12. Vega

    Godinama unazad, struka, pa ponekad čak i publika, podcjenjuje ono za što su Breaking Benjamin sposobni, ne toliko u glazbenom smislu koliko u onome što kao jedan takav kolektiv mogu učiniti, možemo reći, čak i doprinijeti.

    Za jedan bend koji se čvrsto ukorijenio u radio-rocku 2000-ih, danas definitivno mogu biti ponosni uvrštanjem singla “Failure” s prethodnog albuma “Dark Before Dawn” u Billboardovih Hot 100. Ako ništa drugo, Breaking Benjamin ostaje jedan od posljednjih nosivih stupova mainstream rocka, s novim albumom “Ember”, nastavivši tamo gdje su mnogi njihovi bivši vršnjaci pokleknuli.

    Muziku podržava

    Bez obzira je li to dobra stvar ili ne, ionako je čisto subjektivno, ali realno, do mjesta gdje su sada stigli zahvaljujući neustrašivoj, odvažnoj inovaciji u njihovoj radnoj etici, koliko zbog impozantnosti frontmana Benjamina Burnleyja i njegove upornosti da se bend nikada ne odvoji od post-grunge etikete, iako žanr kao takav odavno posustaje.

    “Emberova” instrumentacija je ta koja pokazuje njegovu definiciju. U nominalnoj vrijednosti to nije ništa posebno, osobito u usporedbi s nečim neodređeno progresivnim, ali gdje se toliko tih bendova čini da regresiraju u nepristojne radio uspješnice koje vrijeđaju slušatelja, s malom supstancom, Breaking Benjamin barem pokušava ići naprijed i servirati nam nešto više, nešto teže.

    Prevladava upotrebljavanje grubih, niskih tonova koji su slični nu-metalu ili nešto težem zvuku od alt-metala, a osobito u dvije početne pjesme, “Feed The Wolf” i “Red Cold River”. Ipak, to nije dugotrajno, pa čak i ako ovaj album nije tako dug po trajanju, pjesme kao što su “Save Yourself” duboko su utonute u repetitivnost koja se čini sve dosadnijom sa svakom idućom pjesmom, dok recimo balada “The Dark Of You” više ovaj album pogađa kao nužnost nego bilo što drugo, samo da služi kao promjena tempa.

    Isto je i s Burnleyjem. U početku kreće s grubim režanjem koje posjeduje pravi osjećaj gravitacije i intenziteta, ali onaj koji se rijetko razlikuje od nekih malih prolaza melankolije. Još gori su njegovi sporadični napadi krikova koji su vjerojatno postojali da daju još veći osjećaj uznemirujućeg, ali u kombinaciji s vokalom koji se već može činiti ugroženim i tjeskobno čvrstim. Dobro, možemo reći da nije baš ni imao prilike za boljim, budući da je Ember uokviren temama koje su sve stagnirajuće, ali opet ističu koliko je mučena Burnleyjeva duša. Čak i ako se neka kreativnost ovdje želi prikazati kao velik faktor, to je na nevjerojatno niskim standardima od onog na što smo navikli te je malo vrijedno uzbuđenja.

    Vjerujem da je i sam bend svjestan da ovaj album nije potencijal koji privlači nove fanove, a veliko je pitanje hoće li zadovoljiti i one stare. Vjerojatno većinom hoće, ali čak i oni najzagriženiji negdje duboko u sebi osjećaju tipično recikliranje materijala, kao i autor koji se pisanjem ove recenzije zaista nadao da će od “Ember” izvući nešto više.

    Muziku podržava