Brazilska senzacija zakazala

Britanski mediji povremeno vole zagrebati u egzotiku pa su tako u sveopćem rastu retro disco elektronike odlučili proglasiti brazilske Cansei de Ser Sexy ‘najvrućim’ bendom te na svijetu.

Djelomično su i uspjeli u tome zbog zanimljivog prvijenca za internacionalno tržište, ali vjerujem da će više-manje na tome i ostati. I dok su se još na prvijencu nalazile pjesme koje su mogle postati hitovi, na ovom novom albumu, nazvanom “Donkey” sve je barem za nijansu slabije.

Bend postoji zadnjih pet godina, te dolazi iz São Paulo, a zbog malo kompliciranog izgovora s brazilskog portugalskog, za svjetsko tržište su skratili svoje originalno ime Cansei de Ser Sexy (koje inače znači ‘umoran od toga što sam seksi’) u CSS.

Pametnim iskorištavanjem interneta, Cansei de Ser Sexy je bivao sve popularniji, prvo u Brazilu, a potom i u svijetu, čime ne čudi i njihov uspjeh, makar dolaze iz ‘tamo dalekog’ Brazila.

Njihova glazba je vrlo šarolikog utjecaja, ima tu, kao što sam i u početku rekao, retro disca pomiješanog s novim elektronskim sampleovima, a sve je začinjeno s gitarama i povremeno punk ritmovima uz vrlo zarazne melodije.

Po svemu navedenom, to je veliki ‘bosanski lonac’ u kojem se teško možeš snaći, ali ipak su sve pjesme dosta precizno definirane, pa odtud i dodatna plesnost svih pjesmama. Jedina, ali i prevelika razlika u odnosu na prvijenac je ta što se na “Donkey” previše težilo zaraznim pop melodijama čime album dobiva na monotonosti uz par bljeskova.

Već uvodna skladba “Jager Yoga” dobro pokazuje put kojim se kreće ovaj brazilski kolektiv. Pjesma je prepuna synthova i jednostavnih gitarskih riffova uz vrlo plesnu podlogu, dok je najgori dio pjesme pomalo glupavi tekst koji nema smisla većinu svog vremena.

Najavni singl “Rat Is Dead (Rage)” već malo popravlja dojam jer su svi uvodni elementi mnogo bolje posloženi, “Let’s Reggae All Night” zvuči kao rani disco u stilu filma “Saturday Night Fever”, “Left Behind” je zabavna dance pjesmica o prekidu, dok najbolji trenutak dolazi s “Beautiful Song“, koja ima nevjerojatno pozitivan ritam uz istodobno pjevanje muškog i ženskog vokala.

Ostatak albuma je dosta slabiji u odnosu na ovih nekoliko pjesama koje u principu i nisu nešto pretjerano zanimljive osim “Beautiful Song”, ali sam siguran da su dovoljno dobre da se još malo produži fama o CSS kao novom hit bendu.

Ta jednolikost pjesama, bez nekog hitoidnog potencija, ipak brzo dovede do zamora pa će “Donkey” biti jedan od albuma koji će brzo pasti u zaborav.

U odnosu na prvijenac, “Donkey” se ponajviše razlikuje po tome što je rađen da bude prepun hitova, a na kraju ispada da ipak neće biti ništa od toga. Ta prevelika proračunatost i predvidljivost, albumu je oduzela sav onaj šarm i zabavu koju je imao najavni album “Cansei de Ser Sexy”.

Otočki mediji kakvi jesu, lako će se odreći ‘brazilske senzacije’ te pronaći neku novu egzotiku, posebno ako sljedećim albumom CSS ne vrati dio slave koju su postigli prvijencem. U protivnom, CSS će se vratiti u Brazil i tamo pokušati ljude natjerati plesati na disco ritmove, a ne salsu, kako su naviknuli…