Brazil – impresija boja i ugođaja

Putumayo Records nas i ovoga puta zadivljuje svojim izvanrednim poznavanjem brazilske glazbene tradicije, čije boje i zvukove objedinjuje kompilacija “Brasileiro” iz kolekcije Brazil (“Brazilian Lounge”, “Acoustic Brazil”, “Brazilian Groove”, “Samba Bossa Nova”).

Postoji nešto što shvatite pri prvom slušanju – karakterističan plesni ritam, ponavljanje istog melodijsko-ritamskog obrasca, utjecaji jazza, funka i soula te sambe i bossa nove zbilja su nepresušno bogatstvo izraza.

Ako se na trenutak osvrnete na povijesni i socijalni aspekt, shvatit ćete da je naizgled originalan brazilski fenomen dio jednog većeg kolektiva koji je u svojoj osnovi afrički. Naime, socijalni intenzitet zajednice i velika glazbena osviještenost koja se nekada očitovala u plemenskim aktivnostima za vrijeme svih značajnih događaja u životu pojedinca ne gubi svoje značenje i dan-danas.

Danas je u Brazilu takav način izražavanja prisutan za vrijeme nekog vjerskog blagdana, povorke a nadasve karnevala, čija je godišnja ceremonija u Rio de Janeiru vrhunac svih glazbenih i plesnih aktivnosti.

Zvuci sambe, originalno afričkog plesa odjekuju na sve strane. Brazilska glazba poznaje mnogo raznovrsnih stilova pa su tako ritmovi sambe, bossa nove, MPB-a (musica popular brasiliera), forroa, pagoda u velikoj mjeri zastupljeni tijekom cijele godine.

Nostalgičan zvuk na albumu donosi pjesma “Mama África” u izvođenju Chica Césara (skladatelja i kantautora koji djeluje na međunarodnoj sceni). Tekst “Mama Africa” i omamljujući plesni ritam hommage je afričkim korijenima, običajima i glazbi, dok je MTV Music Awards prepozao pjesmu i nagradio njezin videobroj u kategoriji za najbolji MPB video u 1996. godini.

Među modernijim brazilskim glazbenim izričajima današnjice nalazi se i funk carioca, tipičan žanr Rio de Janeira i brazilske glazbe uopće. Dok je samba zadržala isti intenzitet proboja na svjetsko tržište, funk carioca je popratila jedan sasvim tipičan društveni fenomen asimiliranja.

Naime, prvo pojavljivanje tog glazbenog žanra 70-ih godina bio je u okvirima moderne crnačke pop glazbe u SAD-u – kao najbolji primjer tog žanra bio bi James Brown, da bi se 90-ih godina taj pravac miješao s drugim utjecajima, primjerice elektroničkom glazbom i tadašnjim mainstreamom, hip-hopom, modernijim soulom i houseom.

Prepoznatljiv bas beat boxa i funk tada su se nerijetko mogli čuti u susjedstvima nižih društvenih slojeva u Riu sredinom 90-ih. Takav zvuk na albumu donosi brazilska pjevačica novije generacije Silvia Torres. Pjesma “Take Saravá“, spoj bossa nove i soula, osim na kompilaciji, nalazi se na njenom albumu prvijencu iz 1999. godine.

Album “Brasiliero” veliča jedan zaista jedinstven glazbeni ukus – brazilski ukus. Naslov ove kompilacije “Brasiliero” znači jednostavno ‘na brazilski način’. Glazba u Brazilu je mnogo više od same glazbe i zabave. Ona je slavljenje života, neprestano kretanje ritma i melodija koje obogaćuju i prate život ljudi kroz dobra i teška vremena.

Rio de Janeiro se upisao na glazbenu kartu svijeta još šesdesetih godina prošlog stoljeća i to hitom “Girl from Ipanema” (u originalu “Garota de Ipanema”), jednog od najpoznatijih skladatelja Antonia Carlosa Jobima. U originalnoj verziji su je otpjevali Stan Getz, Astrud Gilberto i João Gilberto, dok su je kasnije prepjevali Frank Sinatra i Ella Fitzgerald. Pjesma je ujedno reprezent bossa nove, glazbenog žanra koji se prvi put pojavio upravo u Riu. “Brasiliero” je svojevrstan tribute ljudima čija je strast prema glazbi inspirativna, a kreativnost neiscrpna.

Neki od umjetnika čije su pjesme uvrštene na kompilaciju “Brasiliero” uživaju status najvećih brazilskih zvijezda. Drugi su manje poznati. Jedan od najznačajnijih je Chico Buarque, skladatelj, kantautor i pisac. Nakon debija 1964. godine uslijedili su nastupi na glazbenim festivalima i televizijskim emisijama.

Buarqueov prvi album najavio je njegov budući rad koji je obuhvaćao glazbeni žanr sambe i humoristične igre riječima (wordplay). Iako se njegovo stvaralaštvo temelji na bossa novi, nerijetko je eksperimentirao i s drugim žanrovima.

To su prije svega samba i MPB (Musica Popular Brasiliera). Pjesmom “Cantando Na Toró” predstavlja se kao izniman kantautor tople i melankolične boje glasa. On je svojevremeno sudjelovao u političkom aktivizmu, kojim su se bavili i neki drugi umjetnici MPB žanra, protiv brazilskog militarističkog režima što je rezultiralo uhićenjem 1968. godine.

Izdavačka kuća Putumayo pomno bira izvođače i ne griješi u izboru glazbe za tematske kompilacije na kojima nastoje predstaviti, ne samo glazbene stilove karakteristične za pojedino geografsko područje već i društveni aspekt kojega je glazba nezaobilazan način mišljenja i izražavanja.

“Brasiliero” bilježi egzotičnost ugođaja dok se glazba sluša u taksiju, u kantinama ili pak na plažama i ulicama. Putumayo Records djeluje pod motom ‘guaranteed to make you feel good’ a djelić brazilske glazbe zauvijek unose u naše domove.