Brandi Carlile: Krik radosti u danima tišine

Nakon albuma koji je za Brandi Carlile značio proboj do šire publike zavrtio se ringišpil i glazbenica je počela raditi razne projekte poput covera i svirki s članovima Soundgardena i Pearl Jama. Izdala je i memoare “Broken Horses” koji su brzo stekli popularnost kod kritike i publike. Glazbenica se probila izvan okvira country i americana scene i postala važno ime. “By The Way, I Forgive You” bio je među najboljim albumima 2018. godine, u to nema sumnje. Nakon tri godine stigao je “In These Silent Days”. I ovaj je album producirao Dave Cobb, a i Shooter Jennings imao je svoje prste u svemu. U pandemijsko vrijeme Carlile nije mirovala – snimala je koncerte iz svoga doma, kasnije je krenula i na turneju i napravila album koji je korak dalje ka izlasku iz zone komfora, probitačnim stavom stepenicu više ka još glamuroznijem zvuku i stilu, kao da je vrijeme stalo za nju i kao da nema svih izvanjskih prepreka s kojima se svi susrećemo.

Iako je duboko intiman i privatan album, jer je većina pjesama o supruzi Catherine i njihove dvije kćerkice, “In These Silent Days” jednako je tako krik životne radosti i probijanje granica, dodir s unutarnjom snagom i pokazan srednji prst pandemiji i svemu što je oduzela u zadnje dvije godine. Treba reći da ovaj album nije jednako dobar kao prethodni, što ne znači da nije dovoljno dobar, nego da nije uspio nadmašiti inspirativni zvuk i snagu pjesama prethodnika. Na ovom je albumu Carlile inzistirala na kompleksnijim tekstovima koji nisu uvijek laki za probaviti. Iako su većinom ljubavni, a manje “politički”, glazbenica si je dala maha pa su neke pjesme izgubile na efektnosti upravo zbog težih tekstova (npr. “When You’re Wrong”). To ne mora nužno biti loša stvar, ali poznajemo pitkiju Carlile s prjemčivijim stihovima i porukama.

Ono što je svakako iskorak vokalna je interpretacija. Glazbenica je iskoristila svu svoju versatilnost i pokazala koliko je vokalno sposobna za eksperimentiranje. Vokal definitivno nosi ovaj album, što je vidljivo već od prve numere “Right On Time”, koja najbolje pokazuje svu raskoš glasa. Ova je numera bila i prvi i jedini single prije izdavanja albuma, iako je glazbenica stavljala teasere na društvenim mrežama. “You And Me On The Rock”, u kojoj gostuje Lucius, priča je o odnosu Carlile i njezine supruge, pohvala životu koji žive i ljepoti jednostavnosti u kojoj uživaju, bez potrebe za materijalnim stvarima. Ritmičnost ove numere daje joj na hitoidnosti, a ujedno je i najviše country od svih. Za razliku od otvaranja albuma s klavirom ovdje prevladava akustična gitara koja daje na intimnosti i jednostavnosti. “This Time Tomorrow” balada je o nestalnosti i prolaznosti u kojoj nježni vokal odaje dojam topline i bliskosti. Odnos s ocem i autoritetom propituje “Broken Horses”, kako su nazvani i memoari glazbenice. Što se tiče eksperimentiranja najdalje se otišlo upravo s ovom numerom – od intimne priče do poruke s kojom se većina može poistovjetiti: “Only broken horses know how to run”, što je možda i moto albuma. Spoznaja da iz najgoreg dolazi snaga i želja za otporom, što se čuje i u vokalu koji je na rubu gnjevnoga i prkosnoga, no ipak ostaje iskontroliran.

Uz natruhe bluesa i rocka, ova je numera najdojmljivija ne samo zbog vokalne snage, nego i zvuka koji balansira između tradicijskoga i suvremenoga. Još je jedna lijepa balada “Letter To The Past” u kojoj se Carlile raspisala, no Dave Cobb zna kako staviti vokal u prvi plan i srediti zvuk tako da tekstovi zvuče privlačnije. “Mama Werewolf” posvećena je kćerkama, “Stay Gentle” poruka je da je nježnost snaga u međuljudskim odnosima i da ne treba dopustiti svijetu da nam to oduzme. Jedina je numera u kojoj se koketira s političkim “Sinners, Saints and Fools”, u kojoj je riječ o jednakosti pred zakonom  i potencijalnom kaznom, odnosno da pravila moraju vrijediti za svakoga. Album zatvara “Throwing Good After Bad”, lagana numera nošena klavirom i nježnim vokalom. Brandi Carlile jedno je od vodećih imena na country i americana sceni te je ovim albumom to potvrdila. Možda nije toliko moćan kao prethodnik, ali definitivno ima posebnu snagu i ljepotu koja prelazi i žanrovske okvire.