Brandi Carlile: Snaga glazbe izražena emocionalnim oslobađanjem

Šesti album Brandi Carlile postigao je najviše mjesto na glazbenim ljestvicama od svih njezinih albuma dosad, kritika ga hvali i visoko ocjenjuje, a i sama glazbenica ga drži najhrabrijim, najboljim i najosobnijim izdanjem u karijeri. “By The Way, I Forgive You” naziv je albuma, naziv koji nosi osobnu koliko i političku poruku. Carlile je svojim vlastitim činom oprosta, koji je bio motiv i povod nastanku albuma, učinila i političku ili javnu gestu ukazivanja na problematiku razumijevanja, odnosno nerazumijevanja u životima ljudi. Čin oprosta o kojem je riječ odnosi se na javno pismo koje je uputila pastoru koji je odbio obaviti obred krštenja nad njom zbog njezine seksualne orijentacije. Krštenje je za pripadnike baptističke crkve ključni simbol pripadanja vjeri, a za Carlile, koja je tada bila u tinejdžerskim godinama, to je iskustvo ostavilo dubok i bolan trag.

Nakon pet albuma, sklopljenoga braka s Catherine Shepherd, s kojom ima dvoje djece, u svojoj trideset i šestoj godini, Carlile odlučuje pisati o oprostu, koji je, prema njezinim riječima, radikalan čin. Radikalnost opraštanja povezano je s teškoćom razumijevanja ljudskih riječi i djela. Naziv albuma upućuje na lakoću izgovaranja riječi “opraštam”, jer ono što je teže proces je pokušaja razumijevanja onoga što je uglavnom nerazumljivo; nepravda, mržnja, strah, nesnošljivost. Nakon vlastitoga pisma, poticala je i svoju publiku da se priključi, pa su ljudi počeli slati pisma oprosta onima koji su ih povrijedili i pričati svoje osobne priče. Intimno i prijateljsko ozračje krasi ovaj album, ne samo zbog poruke koju nosi, nego i zbog same glazbe. Kako su producenti albuma Shooter Jennings i Dave Cobb, bilo je malo razloga za sumnjati u kvalitetu i dobar rezultat. Njihova je zasluga da se glazbenica vokalno i glazbeno oslobodila i prepustila izričaju koji joj je oduvijek najbliži, no tek je sada mnogo jasnije definiran.

Ovo je izdanje najbliže countryju što je Brandi Carlile ikad bila: zbog vokalne izvedbe, energije koja je prisutna, iskrenosti i jednostavnosti u pristupu i, naravno, zvuka. A zvuk albuma prenosi energiju i emocionalnu angažiranost koju su Carlile i braća Tim and Phil Hanseroth unijeli u pisanje pjesama. Iako su klavir i gitara svim njezinim albumima davali klasičan folk i country zvuk, deset pjesama aktualnog albuma za klasu su iznad i to se čuje već u uvodnoj “Every Time I Hear That Song”, kojoj je lajtmotiv naziv albuma i njegova poruka.

Snaga i prodornost emocionalne involviranosti na albumima katkada nisu osjetni, no na ovome zasigurno jesu. Ključna pjesma “The Joke” i tekstom je i zvukom himna svih koji se osjećaju isključeno, odbačeno, marginalizirano. Jednostavnost i iskrenost poruke ove pjesme  intuitivno je prihvatljiva i razumljiva, dok vokalna interpretacija još više doprinosi njezinoj uvjerljivosti.

Dirljiva “The Mother” pokazuje i ranjivost i snagu majčinstva, ali i senzibiltet glazbenice, kao i završna “Party Of One”, koju klavir i vokal ogoljuju od viškova pokazujući efektnost jednostavnosti i snagu talenta.

S countryjem se najviše poigravaju “Fulton County Jane Doe” i “Sugartooth”, dvije numere veselijega i zabavnijega zvuka od ostatka.

Svih deset pjesama na ovom albumu snažne su i jako dobre pjesme, pa nema praznoga hoda i loših momenata, drugim riječima, “By The Way I Forgive You” najbolji je album Brandi Carlile dosad  ̶  ispustila je snagu, emocije, stav i glazbenu vještinu te ispričala osobnu priču kojom je poslala puno više od osobne poruke.