Bostonska PJ

Bostonska kantautorica Anda Volley na samom početku godine izdala je svoj prvijenac “Inside The Ghost Machine” kojeg čine devet pjesama od čega je jedan remiks.

Kad govorimo o ženskom štivu alternativne glazbe, tada se najčešće uzimaju usporedbe sa Siouxsie Sioux i PJ Harvey, a baš tako nekako i zvuči Anda jer je pomiješala ono najbolje od spomenutih. Sad, možemo pričati koliko je to na kraju ispalo dobro, ali za prvijenac uopće nije loše.Najčešće je gitara s vokalom u prvom planu, a za podebljanje zvučnih kulisa, Anda koristi mnoge popratne instrumente, pa čak i elektroniku zbog čega se glazba čini vrlo zanimljiva, iako je u većem dijelu repetativna. Tekstualno je također na vrlo dobrom nivou, pomalo intrigatna i vrlo zanimljiva.

Sve pjesme su laganijih atmosfera, tek povremeno ‘uključi buku’, pa je tako već uvodna “Water is Heavy” vrlo dojmljiva balada iz koje se lako mogu razlučiti izražene emocije, “Laura Inside the Ghost Machine” djeluje pomalo eklektično beckovski, dok vrhunac album doseže sa skladbom “Torch the Countryside” gdje Anda zvuči kao PJ Harvey od prije par albuma.

‘Mali albumi’ poput “Inside The Ghost Machine” često mogu biti prava otkrića, a nakon preslušavanja možemo reći da je stvarno slučajnost koga diskografi žele prepoznati, a koga ne, posebno u današnje vrijeme kad se mnogi bave glazbom. Naravno, među tom masom teško je da se svi uspiju probiti i bivaju prepoznati, ali tome služe mnogobrojni internet servisi koji olakšavaju stvari.

Problem albuma je dužina albuma, budući da s remiksom traje pola sata, jednostavno, nedostaju mu dvije do tri skladbe, pa bi bilo bolje da je Anda još par mjeseci ‘kuhala’ album, te bi tada on postao pravo malo remek-djelo o kojem bi se zasigurno još dodatno pričalo.

Vidi se da Anda Volley ima potencijala, ima karakterističnu poetsku notu, pjesme su joj zanimljive i upečatljive, pa se nadam da će njena karijera ubrzo krenuti ulaznom putanjom i to rapidnom brzinom jer stvarno zaslužuje.