Bosanski zeko zvan Laka

U svijetu svi se trude biti nekakvi veliki umjetnici pa se mnogi izgube u patetičnosti i kopiranju svojih uzora. S vremena na vrijeme pojave se pojedini albumi koji su totalne sprdačine ili zajebancije, koji su toliko blesavi da postanu simpatični. Baš jedan od takvih je i ovaj pred nama…

Riječi pjesama su vrlo djetinjaste, kao da ih je napisao neki klinac u vrtiću pa otud i česti stihovi kao “krava daje med, a pčela daje mlijeko, majmuni se bude pretvaraju u ljude’, ‘malo sam se razočarao kad sam saznao da si blesava” ili “uvijek sam želio da imam dugačku žirafu, da mi čisti lustere, a ujutro da mi pravi kafu“… Ima ih stvarno napretek pa se odmah dobije dojam vrlo neozbiljnog albuma.

Na takve tekstove nalijepljene su zabavne i zarazne pop melodije vrlo šarolikog opusa, uz ponešto elektronskih dodataka koji poboljšavaju ritmičnost pjesama pa bi se dalo naslutiti da je Laka dosta slušao npr. Becka.

Ukupni dojam mi je jako sličan Pipsima na njihovom samom početku karijere (“Mala fufica” i slično) i Ljutim bebama, s time da se Laki mora priznati uspješan i originalan način prezentacije svojih luckastih pjesama.

Ipak, nije sve tako banalno kao što bi se dalo iščitati na prvi pogled pa se iz mnogih tekstova mogu parafrazirati mnoge stvari, a u pojedinim pjesmama i direktno pogađa.

Tako naprimjer u pjesmi “Džemper” (uvod joj neodoljivo podsjeća na početak trilogije o Hr rocku Pipsa), nakon djela gdje ‘krave daju mlijeko‘ su stihovi koji pokazuju kako ljudi znaju biti zbunjeni kad su zaljubljeni, ali i surova stvarnost kad se svi tajkuni obogaćuju dok su obični ljudi osuđeni na prosjački štap (“što se nisam nakro para, ostat ću sirotinja, ali kad te volim ne znam, treba li il ne treba“).

“Medžed” je uvodna, ljubavna i jako raznolikog ritma u kojem su strofe lagane, a pripjev vrlo žustri i nabrijani, “Zec” je vrlo falsetirano otpjevan, “Vještica” je vrlo plesne podloge u kojoj dominira vrlo hitoidni refren, “Punomoć” je tipična dalmatinska skladba u stilu Đavola od prije 20-ak godina, dok završna “Besplatno” ima najbolji tekst.

Dosad nabrojane pjesme su vrlo dobre, ako ne i odlične, dok je u “Moro” malo previše isfuran elektro-štih, “Ništa” je preobična pop-rock stvar, “Stariji” je skroz u Ripperovom stilu (što se glazbe tiče, tekstova, a i interpretacije), “Piškila” ima bezvezan pripjev (“ti si se upiškila“), “Glup” je čudna brojalica, a “Razočaro” je vrlo bezlična.

Najvažnija riječ za Laku je ‘Ljubav’. Da, ispravno sam napisao, s velikim početnim slovom. Ona se proteže kroz većinu skladbi što daje jedan pozitivistički i optimistični dašak cijelom albumu te vjeru da ona i dalje postoji. Zanimljiv je to način skretanja pažnje na sebe, pošto su mnogi to već primijetili, ali je ujedno i vrlo simpatičan zbog čega Laka ispada prava dobričina.

Pjesme za “Zeca” su skladane u zadnjih desetak godina u kojima se Laka pomalo gubio zbog čega je i otišao na neko vrijeme u Ameriku konobariti. Na svu sreću, uspio je sakupiti prijašnje singlove i uz par novih pjesama ponuditi zanimljiv album ‘životinjskog naziva’. “Zec” je jedan od najinteresantnijih albuma koji su u posljednje vrijeme došli s BiH scene, pa samim time i zaslužuje dio preporuka.

Ma što da na kraju kažem… Nakon prvog preslušavanja, album mi je zvučao vrlo mlako i previše djetinjasti, ali nakon par preslušavanja, tekstovi su bolje legli, melodije su se više uklopile, pa mi je svakim slušanjem album postajao sve pristupačniji. Ipak, postoje još uvijek neke mane (pjesme) koje su suvišne pa zbog toga nije ocjena veća.