Borghesia: Briljantnost ugašena gomilom improvizacija i parola

    522

    Borghesia

    Proti kapitulaciji

    Datum izdanja: 23.10.2018.

    Izdavač: Moonlee Records

    Žanr: Alternative

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Otprite muzeje
    2. Kons
    3. Na piramidi
    4. Ljubljana spi
    5. Razočaranje
    6. Jaz protestiram
    7. Evropa umira
    8. Razočaranja I
    9. Moj črni tintnik
    10. Destrukcije
    11. Rodovnik
    12. Blizu polnoči

    Borghesia je nastala iste godine kad i ja, 1982., ali je ona imala pauzu od sredine ’90-ih do 2009. kad se opet reformirala, dok sam ja ipak u punom pogonu cijelo vrijeme. Šalu na stranu, novi album “Proti kapitulaciji” je povod priče o bendu.

    Svoje zlatne dane bend je imao na kraju ’80-ih i početkom ’90-ih kad su napravili i nekoliko tura po Europi. Njihov zvuk je baziran na elektro-rocku koji miješa malo industrial, malo mračni post punk, malo ambijentale… Sve u svemu, u to vrijeme lakoćom ih se moglo smatrati kultnim alternativnim bendom.

    Muziku podržava

    Nova reinkarnacija benda ima članove koji nisu bili ni u planu kad je Borghesia započela s radom, ali su se svi fino uklopili u ideju koju su im ‘stariji’ ponudili. Taj spoj starijih i mlađih vjerojatno u studiju je dobro funkcionirao, zasigurno bolje od završnog produkta koji je poprilično kaotičan.

    Zanimljivost izdanja jest svakako da su stihovi bazirani na poeziji Srečka Kosovela koji je živio na početku 20. stoljeća. Kako nisam previše upoznat s radom slovenskog pjesnika, ne mogu povući neke paralele, ali sasvim je jasno da je Borghesia izvukla ono najbitnije da dobije anti-kapitalistički i anti-europski album.

    Na svoje elektro-rock podloge u kojima ima svega, od ranog Kraftwerka naovamo, izvučene su mnoge parole koje pjevaju (bolje reći izgovaraju), pa sve djeluje pomalo laibachovski, ali na lošiji način. Kao da je protest trebao biti prije same pjesme, što u konačnici i mogu razumijeti za neki live nastup, ali ovako na albumu to djeluje previše razbacano, kao da su posložili cijeli album u jednom danu, pa što bude, bude.

    Album ima i svojih vrlina, ali njih je teško otkriti u gomili nefokusiranih poruka koje bend poručuje. U nekim dijelovima šok je najbitniji faktor (najbolji primjer “Razočaranje”), ali sve to ipak djeluje previše pretenciozno i slabo jer nedostaje suvisle poveznice u politici benda koja je protiv svega.

    “Proti kapitulaciji” je album benda koji i dalje živi u ’80-ima, kako glazbenim idejama, tako i političkim. Njihovu glazbu je teško opisati riječima jer je previše sklona improvizaciji i parolama, pa sve djeluje kao neka mješavina svih zvukova koji nas okružuju. U nekim dijelovima, album je briljantan, ali s gomilom nepovezanih elemenata, ta genijalnost je ubačena u 33. plan i tu nema spasa zbog čega i jest dobrim dijelom iznimno teško slušljiv.

    7 Shares
    Muziku podržava