Bore Balboa “I V A N”: hrvatska scena dobila svog trap učitelja

“Da je izašao ranije, pričali bi o albumu godine” stoji kao naslov intervjua koji je Bore Balboa dao za muzika.hr pri izlasku svog djela “I V A N”. I doista, čovjek pravog imena Ivan Španja svojoj je publici ponudio jedan od najboljih (t)rap albuma stvorenih na našem prostoru, a kvaliteta albuma izlazi iz granica hrvatskog hip hopa i njegovo se izdanje dakako može svrstati među bolja izdanja hrvatske glazbe općenito. Bore Balboa već neko vrijeme slovi kao ozbiljan igrač domaće glazbene scene, njegov je “Mercedes City” iz 2020. godine pokupio izvrsne reakcije publike, ali i kritike, no “I  V A N” je “proba nadmašit onaj stari”. Nasreću, to nije ostalo samo u pokušaju. “I V A N” jest najbliže ujedinjenje Bore Balboe i Ivana Španje u jedinstvenu osobu koja ironično spaja stvarno i fiktivno.

Rastavljanje albuma na dijelove kreće prvom pjesmom “I V A N Intro” koja nevjerojatno uvjerljivo stoji na početku svega što nas čeka. Senzualni beat stapa se sa specifičnim glasom Bore Balboe koji svoju boju nije prekrio autotuneom, a upravo ga to čini posebnim. Već se na prvoj pjesmi hvata osobnih tema koje sa sobom nose određenu dubinu i pokazuje vrsnost svojih pisačkih sposobnosti. Iskrenost i uvjerljivost gradi na temeljima tekstova pjesama koji iskaču svojom inovativnošću. Riječima “Ok, ajmo sad počet s albumom” završava albumsku uvertiru, a svoj glazbeni rad nastavlja pjesmom “N.n.n.s.”. “N.n.n.s” svojevrsni je duet Balboe sa samim sobom koji je različitim stilovima pjevaja/repanja odlučio odvojiti refren od ostatka pjesme. Tekstom nije razočarao, već naprotiv, govori o uspjehu naglašavajući da ga svaka osoba kreira za sebe. Pozadinu priče koju pripovijeda čini jedinstveni beat.

Snažan i obećavajući početak ne stvara samo privid odličnosti albuma, već se kvaliteta doslovno prenosi s pjesme na pjesmu. Treće mjesto zauzela je “Mamadou”, pjesma koja nastaje na podlozi orijentalnog prizvuka. Iako se Bore dotiče teme novca, poprilično izlizane i cringe teme trapa, pristupa joj na neki svoj način, zrelije od lepeze para, ali dovoljno prirodno da priđe svojoj publici. Kao predah od pjesama, Bore je na svoj album ubacio glasovnu poruku koju mu je poslao Rasta, trenutno jedan od najaktualnijih glazbenika na Balkanu. Naime, Rasta je već prije dvije godine izjavio da je Balboa najbolji hrvatski reper, a takvi dojmovi očito nisu splasnule ni ovim Balboinim djelom jer Rasta govori: “Brate moj dobri, ovo ti je najbolje do sad”. U čistokrvne trap vode, Bore zaplovljuje pjesmom “Bože moj” koja ima pamtljiv refren stvoren za velike pozornice. “Bože moj” ujedno je i prvi singl s albuma, a za njega postoji i videospot.

Prva prava suradnja svoje je mjesto našla šesta na albuma. Na pjesmi “Klip mi je pun” pojavljuje se Swana. Beat se savršeno uklapa u rečenice koje dvojac izgovara, a osebujnim rimama dobija se dinamičnost pjesme. Nogometašima se Balboa ponovo vraća pjesmom “Mo Salah” koja  je jedna od najpoznatijih pjesama s albuma. Takva se reakcija vjerojatno pripisuje neizmjerno zvučnim i lako pamtljivom refrenom. Balboa i ovdje pokazuje svoju senzualnost. Rastin interlude nije jedini takav, idući je “Kompromis Interlude”, jednako kratki govor kao Rastin, no ovaj put na engleskom jeziku. Odmah iza trideset sekundi dugog govora, dolazi “Trap cajka” koja zaista jest trap cajka. Bore Balboa ovime je zakoračio u novi glazbeni smjer, a u tome se izvrsno snašao. Bez problema, šibenski bi se reper mogao baviti ovim žanrom i skupljati dobar novac na tome, ali time bi potpuno izgubio svoj autentičan sound koji se čuje kroz ostatak albuma.

Trap cajka jedina je takva na albumu, stoga se ponovo vraćamo na prije napravljenu stazu. “Soma Eura” pjesma je koju Shazam prepoznaje kao “Strip Touch” zbog nevjerojatne sličnosti beata. Taj već ranije razvijeni beat lako ulazi u uho, a Bore ga je začinio jednako pamtljivim i realnim liriksom. Radi se o pjesmi koju je gotovo nemoguće izbiti iz glave. Da scenu “drži na leđima” Bore je izjavio u “Mixtape Weezy”, jedina koja je kvalitetom beata malo lošija, no i dalje se radi o jednom od boljih beatova stvorenih u hrvatskoj sceni. Rime su ponovo nepredivljive i nove. U suštini, Bore Balboa svakom pjesmom samo potvrđuje svoju sposobnost pisanja tekstova. Posljednji interlude na albumu jest “I V A N Interlude” koji nije samo kratki snimak nečijeg govora. “I V A N Interlude” najintimnija je pjesma s izdanja, napisana na papiru. Bore u ovoj pjesmi daje najveći dio sebe, pokazuje tko je on u unutrašnjosti, a pjesmu zaokružuje jednostavan beat na kojem ovdje nije naglasak. Ivan je na ovoj pjesmi potpuno ogoljen i čist, a iskrenost pršti iz pjesme što ju čini mojim osobnim favoritom s albuma.

Yung Bude, inače član Buntaia i solo pjevač, također je gostovao na albumu. Bore i on, stvorili su pjesmu “Klonovi” koja očito govori o ljudima koji pokušavaju kopirati ostale. S obzirom na to da je ljestvica visoko postavljena, o “Klonovima” se ne može govoriti kao boljoj pjesmi s izdanja. Slični tip ljudi kao klonovi, fake ljudi inspirirali su Boru za naslov iduće pjesme. Gotovo je nevjerojatan način na koji reper uspjeva ubacivati ljude iz showbiza u svoje pjesme. Album “I V A N” završava najdužom pjesmom, “All Black Everything”, petominutnim repanjem. Dinamičnosti ove poprilično duge pjesme pridonosi mijenjanje načina repanja.

Bore Balboa izdao je album o kojem će se još dugo pričati. Šibenski je reper stasao u ozbiljnog glazbenika, podigao je svoje ljestvice i sve nas nagnuo da se zapitamo do koje će kvalitetne razine sezati njegovo iduće djelo. U svakom slučaju, Bore Balboa ime je koje se treba zapamtiti i pomno pratiti u idućim godinama. Usto, Hrvatskoj u budućnosti na odmet ne bi bio Borin trap cajka album!