Borba s logikom se nastavlja

Švedski bend Meshuggah osnovani su još davne 1987. Nakon četiri studijska albuma i pet EP-a izdali su još jedno remek djelo “Catch Thirty-Three” koje se i dalje odlikuje samo njima karakterisičnom ekstremnošću i kompleksnošću. Upravo je to razlog zbog kojeg ih mnogi ljudi ne vole, jer je vrlo teško i naporno poslušati njihove albume u cijelosti, što je zapravo i jedina loša strana ovoga benda. No u drugu ruku te osobine čine ih jedinstvenim i posebnim te ih svrstavaju na jedno od vodećih mjesta na europskoj ekstremnoj metal sceni.

Prošlogodišnji Ep “I”, svojevrstan ekperiment gdje su Jens Kidman i društvo nagurali sve svoje ideje za cijeli album u jednu 21-minutnu pjesmu, pokazao se kao dobar uvod za “Catch Thirty-Three”. Iako se očekivalo da će ovo bit više tradicionalni Meshuggah album s normalnom strukturom pjesama, kao što to i izgleda na prvi pogled, ovdje je pak riječ o 47-minutnoj pjesmi podijelenjoj u trinaest djelova.

Kada sam prvi puta stavio “Catch 33” u CD player nisam ga mogao poslušati u cijelosti, no nakon nekoliko preslušavanja prirastao mi je srcu i nekako je nestala sva ta početna monotonija. Meshuggah i dalje zvuči kao da se bore i pokušavaju riješiti neke probleme izvan granica logičnosti, iako je ovaj put cjelokupni tempo nešto sporiji. Dobar dio albuma prožet je pasivnim tempom karakterističnim za malo brži doom metal.

Prvi cjelina albuma traje od “Autonomy Lost” do “Entrapmnent“, dok je s “Mind’s Mirrors” napravljena mala ritamska pauza. Pjesma počinje zanimljivim kompjuteriziranim govorom, dok se u drugom djelu napetim riffovima zagrijava atmosfera za žestok nastavak albuma. Slijedi “In Death“, podijeljena u dva djela – “Is Life” i “Is Death“. Drugi dio je pravo trinaest-minutno remek djelo koje sadrži sve karakteristične elemente od jazzy sekcija, neočekivanih mističnih pauza pa do tvrdog post thrash metal materijala.

U posljednoj cjelini albuma dolazi do eksperimentalne eksplozije, ritam ubrzava i dostiže vrhunac na “Dehumanization“. Početak zadnje pjesme “Sum“, nastavlja se u sličnom ritmu, no ubrzo se sve smiruje i završava kao lagani tihi outro.

“Catch 33” je još jedan uspjeli eksperiment, a ujedno i jedinstveni recept za moderni progesivni thrash metal. Uvjeren sam da Meshuggah s ovim neće stati i da od njih možemo još štošta očekivati. Ako ste ljubitelj Meshuggahe definitvno poslušajte ovaj album, no ako ih niste nikad volili teško da će ovaj album promjeniti situaciju.