Bon Iver enigmatika kojoj se treba vraćati

Nakon pristojne petogodišnje stanke i velike neizvjesnosti hoćemo li više ikad biti počašćeni tom privilegijom zbog ostalih projekata osnivača benda Justina Vernona, Bon Iver je ipak krajem mjeseca rujna izdao svoj novi album “22, A Million“. I točno tu, samo u nazivu, postoji i nestaje sva običnost ovog albuma.

Ostalo sve predstavlja izazov, bilo čitanje/pisanje naslova svih deset pjesama ili izazov slušanja i pokušaja razaznavanja zvuka i glasovnih artikulacija na albumu, sve je izazov.Već prvim izbačenim singlom “22 (OVER S??N)” dalo se naslutiti da napuštaju nešto dosad poznato u njihovom radu i upuštaju se u drugi smjer, što je drugi singl “33 “GOD”” potvrdio, a sam album dokazao.Bon Iver ovim albumom će vršiti eksperiment, postizat će svoju genijalnost stvarajući glazbu koja će nositi daške prvotnog folka po kojem su svojstveni, a zatim će odrješito skretati u neki novi neistraženi smjer elektronike, te time postizati nešto što je na trenutke na samoj granici snošljivosti. No, takva odluka o eksperimentiranju s elektronikom nije nešto što kod Bon Ivera, točnije Justina Verona čudi, zapravo je to vrlo logičan odabir jedne tako osebujne osobe koja ostavlja dojam jednog konstantnog nemira, a što se onda neminovno mora odraziti u njegovom radu.Osoba je to koja ne može biti i nikad nije zadovoljna osrednjošću, granice su tu da se prelaze, a sve postoji da bi se dalje istraživalo, dobivalo nova naličja i ulazilo u nove dimenzije. Zato ni sami nazivi pjesama nisu obični, i u njima je ‘igra’, rekla bih Bon Iver psiho test za svakog slušača, prvi korak za selekciju fanova. Ako vam već tu ne digne tlak, sasvim sigurno ćete naći zajednički jezik kad se budete slušali.

Osrednjost se ne može naći ni u tekstovima i temama o kojima se u njima promišlja, ljubavi i religiji, ali kako je Veronov glas bogato obrađen tekstovi su teško raspoznatljivi pa samo mjestimično se uspijeva probiti neki lako uhvatljiv stih koji nam na jednostavniji način približava kompleksnost osjećaja s kojim se na ovom albumu suočava.

Upravo kroz tu nezaustavljivu potrebuobrade svog glasa otkriva nam svoju krajnju ekscentričnost korištenjem novog software naziva Messina, koji je navodno samo u tu svrhu izmislio uz pomoć inženjera Chrisa Messine. No rezultat koji je u konačnici dobio tim svojim nastojanjima robotiziranja ipak nije nešto što bi vas moglo udaljiti od Bon Ivera nego naprotiv nešto što bi vam moglo dati ideju o budućnosti područja na kojem bi oni mogli nastaviti tražiti svoje ‘veliko plavetnilo’ kako bi se bolje osjetili dijelom svemira i našli mir.

Tu ideju nam konkretno daje pjesma “715 – CR??KS” gdje je instrumentalno korištena jedino Messina, a opet zvuči samo ljudski. Ipak za nas malo senzibilnije ostaje nada da će i ubuduće na jednostavnije načine pronalaziti samo naličje Boga, slično kao u divnoj, mekoj baladi “00000 Million“s kraja albuma.

Bon Iver seu ovomaranžmanski nakićenom albumu dojmuljuje razbacanim, ali istureni fokus na raspon postizanja svekolikih mogućnosti obrade glasa Justina Vernona uobličuje jednu osebujnu, neobično zavodljivu, cjelinu koja će tražiti vaše povratke. Prvo slušanje izaziva na dodatno istraživanje i mada u stihovima pjesme “715 – CR??KS” izjavljuju da “Love at second glance, it is not something that we need” točno to je ono što za slušanja ovog albuma treba.Treba mu se vraćati da bi vam vratio.