Bok uz najboljim albumima uživo

    2746

    Buena Vista Social Club

    Buena Vista Social Club At Carnegie Hall

    Live

    Datum izdanja: 14.11.2008.

    Izdavač: World Circuit / Menart

    Žanr: World Music

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Chan chan
    2. De camino a la vereda
    3. El cuarto de tula
    4. La enganadora
    5. Buena Vista Social Club
    6. Dos gardenias
    7. Quizas,quizas
    8. Veinte anos
    1. Orgullecida
    2. Y tu que has hecho?
    3. Siboney
    4. Mandinga
    5. Almendra
    6. El carretero
    7. Candela
    8. Silencio

    Postoji jedan prastari vic o mladiću koji šeće ulicama New Yorka s violinom u ruci. Nikako ne uspijevajući pronaći adresu koju traži, upita prolaznika: “Oprostite, kako ću doći do dvorane Carnegie Hall?” A ovaj mu odgovori: “Moraš vježbati, momak, puno vježbati…”.

    Postoji i jedna druga priča koja kaže kako svaki izvođač koji nastupi u ovoj prestižnoj dvorani ostaje zauvijek zapisan u povijesti kao velik. Buena Vista Social Club nije izuzetak: njihov eponimski album iz 1997. (pod redateljskom palicom Rya Coodera) nije samo bio bestseller world music žanra, već je potaknuo globalni interes za kubansku glazbu promovirajući je na način kako to nitko prije nije napravio.

    Trebao je samo jedan jedini album pa da projekt Buena Vista Social Club postane društveni fenomen (a Cooder se naplaća nekoliko desetaka tisuća dolara kazni zbog kršenja američkog kulturnog embarga prema Kubi), Wim Wenders snimio je 1999. istoimeni film (dijelom koristeći i snimke upravo s ovog nastupa), ali retroaktivna “Buena Vista Social Club at Carnegie Hall” potvrđuje kako jedna od najljepših glazbenih priča svih vremena nipošto nije puka slučajnost.

    Davne 1958. godine, u jeku Hladnoga rata, usred Moskve na kulturnom natjecanju koje je trebalo demonstrirati sovjetsku premoć na ovom području, prvu je nagradu odnio pijanist iz Texasa, a njegova izvedba nagrađena je desetominutnim ovacijama.

    Muziku podržava

    Gotovo da su identično reagirali Amerikanci na Kubance u Carnegie Hallu: američke romantične predodžbe utjelovile su se te večeri, dok su ih kubanski majstori podsjetili kako je son uvijek prisutan, samo ga treba znati pronaći.

    Koncert održan 1. srpnja 1998. pripada onim kultnim neponovljivim koncertima (neovisno o žanrovima) na kojima ste – ako ste imali priliku – jednostavno morali biti. Godinu dana nakon objave studijskog albuma, Buena Vista Social Club već je bilo prepoznato ime, a svakom zaljubljeniku u glazbu bilo je jasno kako se rađa nešto veliko.

    Glavni protagonisti bili su itekako poznati u svojoj domovini, no trebalo je 70, 80, pa čak i 90 godina bavljenja glazbom kako bi zaslužili globalnih 15 minuta slave. Nakon cigara, ruma i revolucije, Kuba je svijetu predstavila svoju glazbu.

    O povijesnoj dimenziji koncerta i njegovoj važnosti govori i podatak kako velik broj glazbenika više nije među živima, kao i da je ovo jedan od svega tri njihova nastupa uživo. Premda su Ibrahim Ferrer, Ruben Gonzalez, Compay Segundo, Omara Portuondo i ostali nastavili nastupati diljem svijeta i nakon Buena Vista Social Cluba te izvodili klasike projekta, njih se više nikada nije moglo čuti u ovoj postavi i aranžmanima.

    A ono što se te večeri dogodilo u dvorani teško je opisati riječima. Slikovito opisano, glazbi omeđenoj stranicama zvučnika jednostavno je pretijesno i stječe se dojam kako će svakoga trenutka izletjeti iz njih, a ako ste ikada voljeli dječje filmove – ovo bi bila prava prigoda da vas nečija ruka povuče kroz zvučnik u jedan čaroban svijet.

    Ako ste ikada preslušali jedan od najboljih albuma uživo, onaj Petera Framptona (“Frampton Comes Alive”, 1976.), paralele koje se mogu povući gotovo pa su identične: uživali ste u energiji, kemiji između izvođača i publike i nikada niste stekli dojam da je riječ o koncertu koji se pravi za publiku, već o koncertu koji se pravi s publikom.

    Čim čujete sada već poznatu izmjenu akorda u “Chan Chan“, jednostavno ćete se morati nasmiješiti pa makar ovako umjetno znali da ste na pravome mjestu u pravo vrijeme, dok će vam “Candela“, “El Cuarto de Tula” i “El Carratero” temperaturu podići do usijanja.

    Teško je prosjediti čitav album, ali još je teže preslušati ga samo jedanput. Ako ste jedan od onih osam milijuna koji su kupili njihov prvi album, vrijeme je da dobije društvo na polici.

    Muziku podržava