Bluzerska eksplozija energije za 21. stoljeće

    1939

    The Jon Spencer Blues Explosion

    Meat + Bone

    Datum izdanja: 18.09.2012.

    Izdavač: Boombox / Mom+Pop Records

    Žanr: Blues, Garage Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Black Mold
    2. Bag of Bones
    3. Boot Cut
    4. Get Your Pants Off
    5. Ice Cream Killer
    6. Strange Baby
    7. Bottle Baby
    8. Danger
    9. Black Thoughts
    10. Unclear
    11. Bear Trap
    12. Zimgar

    The Jon Spencer Blues Explosion objavio je prvi album nakon čak osam godina. Kad bi se album morao opisati u jednoj rečenici, ona bi glasila ovako nekako: “Teški, prljavi, ispodproducirani, agresivni punk-blues u maniri Stonesa nakon adrenalinske injekcije”. Znači, ništa neočekivano od JSBX-a.

    Već dugo potpisnik ove recenzije nije čuo neki album koji toliko vapi za slušanjem uživo. Meat+Bone” zvuči baš kao da je napisan za izvođenje znojnog benda na pozornici koji pred maksimalno 500 ljudi poučava još jednom što je rock’n’roll. Na albumu nema milosti, nema pop udica, nema dugih solaža, nema pankerske ispraznosti, nema propovijedi, ali ima energijske bombe koja ne popušta.Iako je album daleko od savršenstva, svojom beskompromisnošću na tragu Little Richarda i The Rolling Stonesa, uz pokoji funk obrazac, tjera čovjeka na radost i ponovno slušanje. Odličan je aspekt albuma i to što je 12 pjesama smješteno u 40 minuta, što je taman duljina za ovakve prljave rock uratke.

    Glavna mana albuma definitivno se očituje u previše ‘nervoznom’ zvuku koji je ponekad teško probaviti. Svaka je pjesma sačinjena od previše sličnih postulata distorzirane gitare i izvikivanja Jona Spencera uz ne pretjerano veliku želju da se pjesme uobliče u nešto prihvatljivo većini slušatelja. Opet, ništa neočekivano!

    Muziku podržava

    Album otvara možda i najenergičnija pjesma na albumu “Black Mold” koja ima vrlo zanimljiv uvod od 20-ak sekundi gdje je jedan te isti riff odsviran nekoliko puta, uz polagan gradacijski rast ritamske sekcije. Na sredini albuma nalazi se pjesma “Strange Baby” koja se uz prljavu gitaru također ističe među konkurencijom s albuma.

    JSBX u svom nazivu bendu ima i jedan žanr čija je evolucija kroz posljednjih sada već sto godina zašla u zaista čudne smjerove i pravce pa se riječ ‘blues’ koristi i za The Animalse, i za Zeppeline, i za BB Kinga, ali i za JSBX. U slučaju ovog benda, radi se o prljavom, ružnom, glasnom i distorziranom bluesu koji treba njegovati u klubovima. Pjesma “Bag of Bones” odličan je primjer blues rocka 21. stoljeća.

    Neke pjesme, poput “Unclear” vuku i na čišći zvuk bluesa koji danas razvaljuju primjerice kalifornijski Rival Sonsi. Kraj albuma zapravo je možda i najbolji njegov dio, posebno pjesma “Bear Trap” koja pred kraj ima i dobru rock solažu. Je li bilo vrijedno čekati osam godina na novi album, na svakom je pojedinačno da procijeni, ali ovdje se nikako ne može govoriti o velikom podbačaju.

    Muziku podržava