Blues s granice

Lila Downs jedna je od onih pjevačica o kojoj se može pričati u samim superlativima. Sposobna je u pravim omjerima spajati suprotnosti, čas je divlja, čas blaga.

Ova temperamentna i očito tvrdoglava Meksikanka kroz svoje je pjesme
opjevala sudbinu njihovih glavnih junaka kao da ju je i sama
proživjela. Eventualna jezična barijera ne predstavlja nikakav problem,
jer neke su emocije posve univerzalne.

Rođena je 1968., otac joj je profesor škotskih korijena iz SAD-a, a majka kabaretska pjevačica Indijanka iz plemena Mixteca. Roditelji su se razveli, a mala Lila završila je kod rođaka u Kaliforniji. U Minnesoti, kamo ju je odveo otac, upisala je studij klasične glazbe i opere, no većinu vremena provela je u drndavom VW kombiju prateći Grateful Dead po njihovim turnejama.

Naposljetku je napustila Sjedinjene Države, vratila se u Meksiko i počela pjevati s ranchera bendom po zabavama. S vremenom je shvatila kako kombinacija škotsko-yankee-indijanskih gena jednostavno mora pozivati na glazbeno istraživanje i kopanje po korijenima.

Upoznala je jazz glazbenika Paula Cohena s kojim je počela profesionalnu, ali i intimnu karijeru pa je ubrzo spojila jazz s glazbom svojih predaka s majčine strane.

Iako njezino prvo izdanje datira iz 1994. godine, ovo je prva kompilacija koja obuhvaća najznačajnije trenutke njezine karijere. Prisutni su kako najveći hitovi “Arenita Azul“, “La Cucaracha” i “La Linea“, tako i filmske uspješnice po kojima je ipak poznatija našem prosječnom slušateljstvu: “La Llorona” iz filma “Frida” svakako je jedna od njih.

Lila čak i vizualno podsjeća na slavnu slikaricu, dok je u pjevačkom smislu (osobito u pokretima rukama) neopisivo nalik meksičkoj inačici slavne Edith Piaf. Ovih 18 pjesama blago je stereotipna razglednica meksičkih kantina, fieste, raspjevanih mariachija, tekile i svega onoga što vam prvo padne na pamet kada pomislite na granicu SAD-a i Meksika, a da nije Ry Cooder.

Tradicionalni instrumenti uz obilje harmonike na nekoliko mjesta susreću moderan pristup uz električne gitare i elektronske podloge, dok Lila Downs svojim tamnim glasom i inteligentnim tekstovima zbori o životu kakav on i jest preslikavajući sve životne ironije, veselja i tuge s lokalnog na globalno.