Blijeda slika vječnosti

“Aeon“, drugi Zyklonov album dokaz je da Zyklon nije puki all-stars side project bend, već mnogo više (gitarist Samoth i bubnjar Trym, poznatiji su kao ex-članovi Emperora, dok je lead gitarist Destructhor došao iz Myrkskog). “Aeon” je pročišćen i izgrađen na zvuku dobivenom na “World OV Worms” apokaliptično-futuristički tekstovi potkovani olujom death metala s pristupom sličnijim Morbid Angelu ili kasnijem Behemothu nego Emperoru (iako se osjete utjecaji dugogodišnjeg sviranja).

Najbolje poboljšanje na albumu je produkcija. Na “World OV Worms” , činilo se kako se svaki instrument (uključujući i vokal) natječe koji će biti glasniji u mixu, što je dovodilo do kaotičnosti i relativno teške slušljivosti, ponekad vam nije bilo jasno što se tu događa. “Aeonov” zvuk je mnogo čišći i to bez žrtvovanja ikakve težine i žestine, hvala Bogu nema niti phony-sound bubnjeva niti preprocesiranih gitarskih tonova koji omaložavaju mnoge death metal CD-e.

“Aeon” počinje žestoko s odličnom pjesmom “Psyklon Aeon“, no unatoč nekim dobrim pjesmama, tijekom slušanja sve se nekako razvodni, a finalni “An Electic Manner” utopio se u lošem pokušaju oponašanja melodičnog pjevanja kao na “Transcendental War-Battle Between Gods” sa “W.OV.W”.

Biti u mogućnosti čuti ih bolje, totalna je ludnica, jer ovaj bend zna i te kako dobro svirati, Trymov bubanj je brz i jednostavno snažan, Destructhovovo i Samothovo gitarsko međudjelovanje je brutalno i doslovno kirurški točno, dok Secthdamonov vokal varira od pjevnih blackerskih pa do onih najbrutalnijih grunderskih dionica. Zyklon se orjentirao na harmoniju ‘hladnih’ black metal gitara, s povremenim klavijaturama (rijetko) te naglaskom na elektronske začine (na ovom albumu gostovao je Matt Jarman – Dicsident Sound Industryes).

Na albumu je gostovalo i nekoliko vokalista (Daemon, Ofu Kahn) te uz Matt Jarmana, LRZ & The Tribe (dodatno programiranje na “An Electic Manner”). Količinski album je daleko od zavidnosti (41 min.). Cybertematski dizajn koji je odličan kontrast Death metalu, te misaona objašnjenja tekstova koje je napisao bubnjar Emperora i osuđeni ubojica Bird “Faust” Eithun, pridodaju napretku i ozbiljnosti koja pokušava stvoriti Zyklon. U cjelini, ovaj album nije klasika, no bolji je od prosjeka u napretku death metala.