Blijeda kopija stare ljepote

Nakon dva odlična solo albuma Róisín Murphy se vratila s trećim i možemo odmah na početku reći da je podbacila.

Nakon sjajnog EP-a “Mi Senti” na kojem se okušala u pjevanju na talijanskom i u tome se dobro snašla, “Hairless Toys” je poprilično razočaranje. Iako je uvijek bila vjerna sebi i svom pisanju koje je oduvijek bilo na razini i sa stilom kojeg njene mlađe kolegice mogu samo sanjati, s ovim albumom jednostavno nešto ne štima. Ili je to produkcija ili tekstovi i njihova izvedba, diskutabilno je pitanje, ali u svakom slučaju neočekivana rapsodija pogrešaka.Sve je pjesme napisala i producirala Róisín u duetu s Eddiem Stevensom.

Album donosi (samo) osam pjesma, ali podužeg je trajanja tako da je norma formalno ispunjena. No, već na prvo slušanje osjetan je taj neinspirativni ton u kojem kao da se sve ponavlja, a bez neke vidljive poante.

Zvuk je ostao isti – to je elektronika s notama synth-popa, downtempa i trip-hopa, ali puno lošije izvedeno nego na prijašnjim albumima. Vokalno je sve u redu i tu nema greške, ali tekstovi su predvidljivi i redundantni. Ne može se reći da je sve tako loše, ima stvari koje se izdvajaju kao kvalitetne i više nalik Róisín na kakvu smo naviknuli. To su svakako “Evil Eyes” i zadnja “Unputdownable” u kojima je prisutan duh “Ruby Blue”. “Exploatation” je također nešto bolja numera s trip-hop podlogom koja je i prvi singl s albuma i ne bez razloga jer zvuči kao neka stvar s “Overpowered”. I to je sve pozitivno što se može izvući s “Hairless Toys”.

“Gone Fishing” nije trebala biti prva pjesma na albumu jer je najslabija i potpuni promašaj, i tekstualno i izvedbeno. “Exile” i “Hairless Toys (Gotta Hurt)” su pokušaji eksperimentiranja s nešto mračnijim zvukom i na njima se vidi da to nikako nije za Róisín. Za cijeli album se može reći da priziva tu tamniju stranu koju dosad nismo vidjeli i čuli i što se toga tiče nije uspio. Ovo je možda njen najintimniji album što se tekstova tiče, ali nije uspjela prenijeti osjećaje i strast u glazbu.

Atmosfera je u nekom smislu privlačna jer donosi nešto novo i vidljiv je taj napor da se odmakne od starog zvuka, ali krajnji rezultat nije pozitivan. Trebala je ostati vjerna sebi i prokušanom zvuku koji ju je izdvajao kao originalnu i ekscentričnu, daleko prije nekih suvremenih kopija, a ovako je eksperimentiranje s nečim što joj ne leži donijelo neuspjeh.

Stilski su pjesme neizbrušene i nekako nedorečene, što je čudno jer je to uvijek dosad bilo na nivou. Nakon predivnog “Mi Senti” očekivanja su bila velika, no “Hairless Toys” je album kojeg će preskočiti svi ljubitelji stare Róisín.