Jay Z
Magna Carta... Holy Grail
Datum izdanja: 04.07.2013.
Izdavač: Def Jam / Universal Music
Žanr: Hip-hop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Biznismen kao Warren Buffet može baciti sav svoj novac, i opet će sljedeće godine zaraditi 10 puta toliko. Jay Z mora se trgati, krvariti, ubijati i umirati za svaki dolar koji ima.
Ja mogu odabrati ne kupiti Jayev CD ili ne otići u njegov restoran.
Buffet s druge strane posjeduje sve što svakodnevno koristimo i sva
mjesta na koje idemo su njegova. Nikad neću nasjesti na medijsku prevaru
gdje je crni momak odrastao u Brooklynu sada ravnopravan ljudima koji
zarađuju 56 miljardi dolara godišnje. U usporedbi s ljudima među kojima
se danas mora kretati on je opet običan čovjek” rekao je reper Killer
Mike.
“I’m overchargin’ niggaz for what they did to the Cold Crush,pay us like you owe us for all the years that you hold us, We can talk, but money talks so talk mo’ bucks” repao je Jay Z na svom remek-djelu “Blueprint” 2001. godine. Ovdje Jigga govori kako je sad došlo vrijeme da se naplate dugovi iz prošlosti kad su glazbene kompanije masno zarađivale na glazbi hip-hop grupa, a njih ostavljale u besparici.
Jay Z je to naravno znao, on je svoj udio dobio, a muzika je došla do ljudi. Ugledni britanski list Guardian takav način poslovanja opisao je s ‘bogati postaju još bogatji’. No, iako takva tvrdnja ima smisla i ovaj potez može se okarakterizirati kao potez glazbenog mogula kojem je jedino bitno što više zaraditi, one dvije teze s početka teksta postaju bitne kako bismo dobili pravi uvid u situaciju.
Jay će izmusti koliko god može od korporacija, nahraniti svoju obitelj i prijatelje, i sam “ispraviti” povijest u ime onih koji su nepravedno ostali bez svog dijela kolača. Takvom viđenju situacije ide u prilog i činjenica da većina repera koji nisu materijalno orijentirani i teže političkim i spiritualnim temama, iako imaju kritike na njegovu glazbu, podržavaju Jay Z-a kao biznismena.
On je njihov dečko iz Brooklyna, koji se sam izborio za mjesto u brutalnom svijetu show biznisa i sada se bori sa zvijerima deset puta pokvarenijim i krvoločnijim nego što je ih sretao po ulicama New Yorka. Baš poput Stringera iz serije “Wire” koji kad od uličnog gangstera prelazi u ‘legalnog’ biznismena shvaća da su tek ovdje pravi igrači, beskrupolozniji i mudriji.
Što se same glazbe na albumu tiče, ona je daleko od umjetničkih vrhunaca Jay-a koji je bio prije deset i više godina. Suradnja s Kanyeom na “Watch The Thrones”, pa čak i najuspjeliji trenutci “Blueprinta 3” i “American Gangstera”, sve albuma relativno novije proizvodnje, zvuče snažnije i uzbudljivije, no ovdje se nikako ne radi o lošem albumu. Jay Z nikad neće zaboraviti repati, uho za odabrati prave beatove još uvijek je u formi, a sredstva i financijske mogućnosti za stvaranje muzike su neograničene.
“Holy Grail” s liričnim, iako kratkim sampleom “Smells Like Teen Spirit” Nirvane, u produkciji Timbalanda i Dreama trebala se naći na kolaboracijskom albumu s Kanyeom, no ipak je sačuvana za ovaj album. Justin Timberlake je i više nego korektno obavio posao ovdje, gdje on pjeva o neuhvatljivosti i nepredvidljivosti ljubavi (žene), dok Jay Z repa o istim osobinama slave. “Piccaso“, pjesma koja ima najviše šanse postati hitom ovog albuma, stvar je gdje Jigga povezuje hip-hop i tzv. ‘visoku umjetnost’ , dok beat Timbalanda i J-Roca odnosi sve pred sobom. Andy Warhol, Francis Bacon, Picasso i Jay Z-eva djevojčica glavni su likovi ove lirične skulpture.
“Tom Ford” ima beat kao da su ga radili Neptunesi zajedno s Timbalandom u najboljim danima, a “Oceans” je još jedna solidna suradnja sa soul pjevačem, ovaj put Frank Oceanom. “F.U.T.W.” Ili prevedeno ‘fuck up the world up’ je poruka mladim ljudima sličnog skromnog porijekla i velikih snova kao što ih je imao sam mladi Shawn Carter i još jedna potvrda prije spomenutih teorija o reperovom shvaćanju života. Tema kojim se Jay z najviše bavi ovdje uz uživanja u svom bogatstvu i održavanju istog, je naravno obiteljski život s Beyonce, te pogotovo svojim očinstvom.
“Jay Z Blue” se izdvaja. Treba spomenuti i još jedno lirično sampliranje rock legendi R.E.M. i njihovog hita “Losing My Religion” u ne pretjerano uspjeloj i nadahnutoj “Heaven“, spominjanje i kao takvo odavanje počasti legendarnom Johnny Cashu u “Nickels And Dimes“, te funky/dancehall party “BBC” s Beyonce, Justinom, Pharellom, te starim suparnikom Nasom.
Iako većina albuma nije pretjerano uzbudljiva, a ni Jay Z moćan u igri s riječima i nadahnut kao na vrhuncu svog zanosa, ovaj album savršeno opisuje brooklynškog repera i ono što on predstavlja 2013. godine.
I za kraj, jedna obavijest, Jay-Z je nedavno izbacio povlaku iz svog imena i sada je samo Jay Z kako je i oslovljavan u ovom tekstu. Razlog promijeni poznat vjerojatno je poznat samo njemu.