Bivši Creamovac iznenadio svestranošću i dobrom postavom

Nakon što se prva supergrupa Cream raspala 1969. gitarist i pjevač Eric Clapton i bubnjar Ginger Baker osnovali su Blind Faith koji je bio kratkoga vijeka, a basist i pjevač Jack Bruce krenuo je svojim putem. Do 1980. ostvario je samostalnu karijeru, ali je i surađivao s drugim glazbenicima raznih stilova: Frankom Zappom, Alexisom Kornerom, Johnom McLaughlinom, Tonyjem Williamsom, Jonom Andersonom i drugima.

U međuvremenu je vodio i vlastiti bend Jack Bruce And Friends s fusion gitaristom Larryjem Coryellom i bivšim Hendrixovim bubnjarom Mitchom Mitchellom. Godine 1980. ponovo je okupio bend, ali u drugoj postavi.

Pridružili su mu se bubnjar Billy Cobham (svirao je s fusion trubačem Milesom Davisom i bio dio jazz-rock benda Mahavishnu Orchestra gitarista Johna McLaughlina), klavijaturist David Sancious (svirao s Bruceom Springsteenom, Stanleyjem Clarkeom, Stingom, Peterom Gabrielom i drugima), i gitarist Clem Clempson (član Colloseuma i suradnik Boba Dylana, Jona Andersona i drugih).

S tom je postavom Bruce 1980. nastupio na Rockplastu u njemačkom gradu Essenu. Snimka tog koncerta nedavno je i u nas objavljena na DVD-u. Uz oduševljene ovacije publike tijekom cijelog koncerta, većinom su izvodili hitove grupe Cream, poput “White Room“, “Theme For An Imaginary Western“, “Politician“, “Sunshine Of Your Love“, “N.S.U.” i druge.

U instrumentalnim dijelovima koncerta do izražaja dolazi svestranost i komunikativnost ovih glazbenika. Bruce osim bas gitare povremeno svira usnu harmoniku i klavir, te pjeva, Clempson s gitare prelazi na bass, Sancious se od klavijatura odmara briljirajući na gitari s dvostrukim vratom, a Cobham preuzima vokal u pjesmi “N.S.U.”, kojom zaključuju šou.

Bruceov je vokal neuvjerljiv, što kvari ukupan dojam koncerta. Pokušavši spasiti stvar angažirao je dva prateća vokalista, ali ni to nije bilo dovoljno da popravi loše vokalne interpretacije.

Ovaj je koncert bio nagoveštaj uspješnog nastavka Bruceove karijere i u kasnijem razdoblju koju možemo usporediti s Claptonovom. Za razliku od svog kolege iz Creama, čija je kvaliteta zapanjujuće samostalne karijere počela padati krajem ’70-ih, Bruce nije izgubio čvrstinu i uvjerljivost (zanemarimo li pjevanje), iako mu je u vrijeme već spomenutog koncerta nedostajalo malo svježine.

Osim spomenutih suradnji bio je aktivan i poslije 1980. Snimao je s različitim glazbenicima, kao što su Dick Heckstall-Smith, Pete Brown, Gary Husband, Ringo Starr i mnogi drugi, te između ostalog gostovao na albumu fusion sastava Soft Machine. Dokaz da je uvijek bio inventivan i pun ideja je činjenica da je u razdoblju od 1969. do 2001 objavio 21 samostalni album.