Bio jednom davno jedan ‘punk’ bend

    2592

    Green Day

    !Uno!

    Datum izdanja: 24.09.2012.

    Izdavač: Reprise / Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Nuclear Family
    2. Stay the NIght
    3. Carpe Diem
    4. Let Yourself Go
    5. Kill the DJ
    6. Fell for You
    7. Loss of Control
    8. Troublemaker
    9. Angel Blue
    10. Sweet 16
    11. Rusty James
    12. Oh Love

    Green Day je svoje uspone i padove valjda dovoljno istitrao.

    “Basket Case” daleka je i davna prošlost, bijeg iz očiju široke javnosti malo bliža prošlost, a ponovni povratak u uši nekih novih klinaca (album “American Idiot“) ispucao je svoje adute. Ti novi klinci nerijetko ni ne znaju što je taj simpatični trojac radio u ’90-ima, pa više uživaju u “When September Ends” nego u “Welcome To Paradise”. I tako to uvijek ide kod bendova koji dožive punoljetnost.

    21st Century Breakdown” bio je ponavljanje gradiva i čvršće ustoličenje na poziciji najpoznatijeg punk benda (iako to punka nije vidjelo ni kroz prozor). To su bila dva albuma s nekakvim konceptom, pa su ovaj put sve nastavili još jednim kreativnim potezom – izlazak trilogije albuma u sljedećih nekoliko mjeseci. Pjesama im očito ne manjka, pa me zanima zašto danas nitko ne pokaže ogromna muda i izda barem dvostruki album. Gdje je “The Wall” današnjice?!!Uno!” je prvi od njih, s naslovnice se dreči šarena faca Billiea Joea, ozbiljnost je stavljena po strani, a teme su se vratile u vedrije, sunčanije i bezbrižne vode. Seks, ljubav i nostalgija za nekim prošlim vremenima (“Sweet 16“) ili totalno pamtljiva i efektna “Kill DJ” koju krasi čak i surf gitara.

    A zvuk gitare upravo je razlog zbog kojeg ovo nema onu bombastičnost koju bi htjeli ili očekivali oni koji čekaju logičan nastavak na prethodne radove. Nekako previše resko i na pladnju, pitomi i zabavni rockić. Posebno “Stay the Night” i “Rusty James” koje pop-rock pjevušenje stavljaju preko trzanja koje pokazuje jedinu sličnost sa žanrom s kojim smo ih nekoć povezivali.

    Muziku podržava

    Drinking Angel’s Piss” vam sve govori o simpatičnoj apokalipsi u “Nuclear Family” koju su složili kao ritmičan nastavak na onaj album iz 2004. “Shut your mouth cause you talk too much, And I don’t give a damn anyway” jedina donosi malo brzine i malo vrištanja, dok se ostatak (npr. plesna “Loss of Control” i plitka “Troublemaker“) svodi na punk pjesme bez imalo punk muzike. Tri akorda i žeži…

    Meni možda fali malo više distorzije ili gladi i žeđi u njihovim potezima. Umjesto toga, Green Day pokazuju svoje godine i čini se da se dobro zabavljaju i koriste poziciju u kojoj mogu raditi što god hoće – pa čak i izdati tri albuma. Koliko u tome svemu uživaju, ne znamo, jer nedavno je Billie Joe popizdio na pozornici i završio u klinici na odvikavanju od nečega. Hoće li to utjecati na nadolazeće obećane izlaske? Ako neće, onda se barem nadam da će kvaliteta nadjačati kvantitetu.

    Muziku podržava