Bilo kuda, Vikinzi svuda

Ako išta prolazi kod publike, to su Vikinzi. Taj ratoboran narod su uspijeli ugurati ne samo u black metal, već i u death metal. Naime, puno prije Amon Amartha, nastao je bend po imenu Unleashed koji slobodno može uzeti sve kredite po pitanju uvođenja vikinške tematike u death metal.

Oni su pomalo zaboravljena i posve podcjenjena stara garda koja je nastala prije nego što se u Švedskoj oformila respektabilna scena koja je trebala biti protuteža američkoj. No jednostavno su pali u zaborav jer nisu bili dovoljno ‘catchy’. A laka pamtljivost je upravo ono što je gurnulo kompletni švedski death metal u prvi plan.

Ne mogu odoliti tome da Amon Amarth ne usporedim s Abbom, jer je riječ o posve istom efektu koji ta dva benda imaju na publiku. Kada bi postojao Metal Eurosong, Amon Amarth bi itekako bio ozbiljan kandidat za pobjednika. Tematika, glazba, način sviranja – sve je to jednostavno napravljeno da se svidi širokim masama, pa Amon Amarth slušaju čak i oni koji vole heavy metal.

Amon Amarth je također bend koji proizvodi hitove koji su kao stvoreni za grupno slušanje; neizostavni su dio svake metal slušaonice, njihovi spotovi se redovito vrte na MTV-u. Svi poznaju njihove stvari, pjevuše ih, prepoznali bi članove benda na cesti, makar osobno i nisu fanovi. Od ovoga bi mnogi bendovi koji se žele probiti mogli nešto naučiti; dobar marketing stvara trend. A gdje je tu glazba?

Šesti studijski album Amon Amartha “With Oden On Our Side” ipak nije tipično Amon Amarth ostvarenje. Naprotiv, vidljivo je da je bend ponešto sazrio (koliko je to uopće moguće, s obzirom na ciljanu publiku), no nisu se odrekli svog osebujnog melodičnog zvuka.

Pjesma kojom se otvara album – “Valhall Awaits Me“, odmah prelazi na stvar, bez okolišanja. Kao najbolji učenici göteburške škole, maturirali su s odličnim a gorespomenuta bi im pjesma lako mogla biti maturalni rad. Nastavlja se s “Runes To My Memory” za koju je snimljen i video. Puno njima specifičnog headbanginga, testosterona, isklišejiziranih ratničkih elemenata, malo blastbeata, dva amonamarthovska riffa, solidan vokal i opet ta ‘catchy’ kompozicija.

“Asator” je ipak brutalnija pjesma sličnija nizozemskim death metal bendovima, no malo je iznenađuje da se na albumu pojavljuju i dvije relativno sporije pjesme, a to su “Under A North Star” i “Cry Of The Black Birds“. Zanimljivo je koliko Johanov vokal itekako paše sporijim pjesmama i više je nego jasno da bi Amon Amarth možda u budućnosti proizvesti još koju sporiju i osjećajniju pjesmu.

“With Oden On Our Side” bi se mogla lako proglasiti krunom cijelom albuma – epična, s efektnim bubnjevima, te zaraznim tremolo riffovima. Ovaj se album razlikuje od svog prethodnika jer se pristup glazbi smekšao, što pri samom sviranju, što kroz zvuk. Postao je uhu ugodan, melodičan death metal, neinficiran finskim smislom za melodični metal i ostao dosljedan sam sebi.

Nakon što su svima pokazali zube, otkrili su da imaju i nježniju stranu. Iako ne slušate Amon Amarth privatno, i ako ne mislite nabaviti ovo izdanje, svakako ih uhvatite na kakvom koncertu.

Navodno fantastično zvuče i izgledaju uživo da čak i okorjeli ljubitelji death metala cupkaju na njihove melodije. Jer Amon Amarth svi volimo, ma koliko mi šutjeli o tome.